Za one koji tek dođu u Zagreb, najsigurnije mjesto za dogovor bilo je “Na Trgu ispod sata”. Za to mjesto svi znaju. A sat je na tome mjestu u utorak, 17. studenog, “izbrojio” već stotinu godina otkako je tamo.
Dašak Beča bio je to te 1920. godine, kad je dopremljen, a o njemu se starao urar Mirko Novak. Nakon njega održavanje je preuzeo Mate Barač, a 1953. Simeona Lebarovića iz Općine Maksimir zamolili su da preuzme brigu o satu na Kvaternikovu trgu. Uskoro su slijedili i ostali zagrebački satovi, među njima i onaj najpoznatiji, na Trgu bana Josipa Jelačića. Postao je sinonim za sastanke, dogovori su bili ili “kod sata” ili “kod Matoša”. Obiteljski posao urarske radnje iz Maksimirske ulice preuzeo je Simeonov sin Zlatko, a sad sve vodi unuk Dalibor. Imaju satove po cijeloj Hrvatskoj. Osim zagrebačkih, tu su još oni u Dubrovniku, Vukovaru, Istri...
- Već u osnovnoj školi motao sam se po radionici, u to doba sam napravio i svoju prvu vekericu. Oduvijek me je to zanimalo - rekao nam je Dalibor Lebarović.
Nadovezao se i na onu priču o omiljenome mjestu za dogovor.
- Više sam se nalazio ‘kod Matoša’. Na sat sam drugačije gledao, svima je super tamo se sastajati, a meni je to posao. Ja odmah gledam radi li i je li sve u redu.
A ovaj koji gleda danas cijeli je zatvoren, za razliku od onog prvog. Taj je imao otvorene kazaljke, odnosno na stranicama nije imao staklo.
- I onda bi taj češće i stao, pogotovo kad bi pao snijeg - dodao je Dalibor.
Stane svaki sat, pa tako i legendarni na Trgu. Više je faktora koji na to utječu, a Lebarovići su tu da srede stvar i pokrenu sat.
- Uvijek može ‘otići’ neki dio, on radi na javnoj rasvjeti pa ovisi i o struji. Može biti i drugih problema, imali smo slučajeva kad miš pregrize žice, nedavno smo u jednom satu naišli na pravi mravinjak, može stati i od ledene kiše... Ovom na Trgu su jednom razbili staklo, ne znam kako ni s čime jer je debelo osam milimetara, ali su razbili. Puno je tu čimbenika - objašnjava nam urar i dodaje:
- Najgore je kad ne znaš zašto je došlo do kvara. Onda mijenjaš mehanizme, žice, a ne znaš u čemu je kvar. To je najteža situacija.
Jedan od njih može biti i potres. Onaj zagrebački u ožujku zaustavio je nekoliko satova u gradu, ali ne i najpoznatiji na Trgu bana Josipa Jelačića. Nastavio je raditi kad je gotovo sve oko njega stalo. “Svjedočio” je mnogim nedaćama, prosvjedima, koncertima, slučajnim susretima, ljubavima, ali i rastancima. Sve to promatra s oko 8,5 metara visine. Za razliku od ostalih, on je nešto viši i jači. Težak je nešto više od 500 kilograma, u dimenzijama 140x140 centimetara, dok su ostali 30 centimetara kraći.
Radi na uličnu rasvjetu dok ona svijetli, a tad se puni i dodatni akumulator preko kojeg ura radi tijekom dana, dok nema rasvjete.
- Skida radio signal i tako se ‘narihtava’, a i sam mijenja ljetno i zimsko vrijeme. Modernije varijante to imaju riješeno preko GPS-a, a to čeka i ovaj najpoznatiji sat - rekao je Lebarović.
S obiteljskim biznisom nastavio je i dalje. U Zagrebu i okolici imaju oko 80 javnih satova, no, dodaje, nisu svi gradski. Nekad su radili desetak javnih satova godišnje...
- Danas je to ipak puno manje, na godinu oko dva, tri - otkrio je urar Dalibor Lebarović.
Ura ‘svjedočila’ velikoj poplavi, ratu, potresu...
1920. - Po uzoru na Beč, u Zagreb je stigla prva ura. Tamo je i izrađen, a za sve je bio zadužen urar Mirko Novak. Zagreb je tad imao oko 108.000 stanovnika.
1960. - Simeon Lebarović preuzeo je brigu o satu 1953. Početkom šezdesetih sat je prvi put zamijenjen, prije velike poplave 1964. Voda nije došla do sata.
1979. - Zagreb te godine ima više od 700.000 ljudi, a tramvajska pruga širi se preko Save, otkud počinju voziti linije spajajući Trg s Novim Zagrebom.
1987. - U godini velike sportske priredbe, izgradnje, uređenja i ‘lickanja’ Zagreba, sat na tadašnjem Trgu Republike i drugi put je zamijenjen.
1990. - Prvi put je zasjedao Hrvatski sabor, trg je preimenovan u Trg bana Josipa Jelačića, a vraćen je i njegov spomenik. Zagreb je na oko 900.000 stanovnika.
2020. - Kraj sata se može pjevušiti ‘Doživjeti stotu’, jer stanovnike i turiste već okruglih sto godina ‘obavještava’ o točnom vremenu.