SDP-ovci slave pobjedu socijaldemokrata na parlamentarnim izborima u Njemačkoj.

I mala veselja su bitna za stranku koja, za razliku od velikog njemačkog brata, postojano tone u političko beznađe.

Ipak, s obzirom na činjenicu da se Hrvatska već desetljećima ugleda na Njemačku, dijelom i na Austriju, da se prate politički trendovi i slijede obrasci, nakon jučerašnjih izbora na kojima je njemački SPD prvi puta nakon 15 godina dobio priliku sastavljati Vladu postavlja se pitanje hoće li se taj val preliti i na našu političku scenu.

Ili koliko je SDP daleko od vlasti?

I prije nego se pogledaju ankete: njemački SPD tri mjeseca prije izbora zaostajao je u anketama desetak postotnih poena za CDU-om, sada već bivše kancelarke Angele Merkel.

S druge strane, SDP-ovo zaostajanje za HDZ-om počinje se mjeriti u u svjetlosnim godinama.

Ovoga vikenda Njemačku je zahvatio ljevičarski val koji je, nakon odlaska Merkel u mirovinu, s političke scene odnio i njezine demokršćane, te otvorio put socijaldemokratima koji sada planiraju sa zelenom ljevicom formirati Vladu.

Mini val

U Hrvatskoj je mini ljevičarski val potopio SDP, ali otvorio put novoj zelenoj ljevici u obliku platforme Možemo!. HDZ još uvijek dominira u anketama i nema sumnje da će tako biti i ubuduće, bez obzira što je Plenkovićeva stranka u zadnjih godinu dana bila u silaznoj putanji. SDP također, poput njemačkih kolega, trenutno ima momentum - ali suprotnog predznaka. 

Ali može li Hrvatska kopirati Njemačku?

Možda bi to i htjela, kad ne bi bila osuđena na SDP. A čak i kada bi to htjela, Možemo nije još dovoljno snažan ni konsolidiran da bi mogao ozbiljno konkurirati za preuzimanje vlasti. Sve donedavno, ljevica je u anketama zajedno dobivala veću podršku od HDZ-a. U zadnjim istraživanjima to više nije slučaj.

Komunisti u Grazu

Stoga je neobično iz hrvatske perspektive promatrati pobjedu socijaldemokrata u Njemačkoj, pa i pobjedu komunista u Grazu, i tumačiti te pomake kao trend promjena na političkoj mapi Hrvatskoj bliskih zemalja. Danas, kopiranje njemačkog izbornog rezultata u Hrvatskoj gotovo je jednak kopiranju njemačkog životnog standarda.

Dakle, ćorav posao.

No zanimljivo je da se pobjeda SPD-a u Njemačkoj poklopila s odlaskom Angele Merkel. Kancelarka je dominirala njemačkom i europskom politikom zadnjih petnaestak godina, uzletjela na valu njemačkog gospodarskog rasta, postala neslužbena čuvarica liberalne demokracije u eri Donalda Trumpa i Vladimira Putina.

Osim što Hrvatska to baš nije tako doživjela.

Merkel je bila sponzor Ive Sanadera u izbornoj kampanji koju su obilježili crni fondovi i plaćanje kampanje državnim novcem, stala je iza Tomislava Karamarka u doba kad je on probudio zloduha šovinizma i nacionalizma, a prešutno je podržala europske autokrate poput Viktora Orbana.

Ukratko, liberalna demokracija u Europi nije se baš previše okoristila Angelom Merkel.

Merkel kao Plenković

No Merkel je u Njemačkoj, naročito u eri velike koalicije, kao politički oportunist koji prepoznaje i slijedi trendove, umjesto da ih kreira, dobrim dijelom eutanazirala političku scenu u Njemačkoj i pasivizirala birače koji su vjerovali da im Merkel može pomoći, pa nema potrebe da se okreću drugim opcijama. Bila je političar za sve i svakog.

Pa ako nije uvijek bila pomoć, rijetko kad je bila prijetnja koja bi natjerala glasače da pohrle na birališta.

Slično se događa u Hrvatskoj s Andrejom Plenkovićem.

Kad nije uzdanica, ne smatra se prijetnjom koja bi motivirala birače da se mobiliziraju i pogurnu liberalnu ljevicu do vlasti. On je također oportunist koji se predstavlja kao spasitelj liberalne demokracije, ali vrlo rijetko se oglašava u obranu tih vrijednosti pred svojim političkim saveznicima, kao što je Viktor Orban, ili pred biračkim korpusom, kao što je slučaj s ustaškim simbolima i veličanjem ratnih zločinaca.

Tko prije nestane

Istodobno, SDP je zabavljen sobom, kao što je Možemo! zabavljen Zagrebom i drugim sredinama u kojima je posadio svoju političku klicu za koju još čeka da izraste i naraste. Ili politički odraste.

Angela Merkel, pišu njezini kritičari, ostavila je svoju stranku kao intelektualnu i ideološku ljušturu lišenu sadržaja i ideja, a Plenkovićevi kritičari navode kako i on HDZ pretvara u sterilnu birokratsku tvorevinu odanu svom vođi i okrenutu jedino i isključivo opstanku na vlasti i popunjavanju fotelja, nešto poput Saveza komunista u doba kad se za partijskom knjižicom trgao svaki pošteni karijerist.

Kad je otišla Merkel, otišao je i CDU s vlasti. Možda se nakon Plenkovića to dogodi i HDZ-u.

Osim ako prije toga ne nestane SDP.