Pred sam Božić 1973. na stanici u Čulincu vidio sam predivnu ženu, s lijepim, dugim nogama. Nisam mogao prestati misliti na nju i uspio sam saznati sve o njoj, prisjeća se Zagrepčanin Zlatan Maleković.

Tajanstvenu ljepoticu opisao je svojem prijatelju Mladenu, s kojim se vidio dva mjeseca kasnije. Na Zlatanovo oduševljenje spretni Mladen uspio je saznati o kome je riječ.

- Rekao mi je da se zove Jadranka i da joj je rekao da se raspitujem o njoj - kaže Zlatan dok nježno grli Jadranku, koju je odveo na spoj u Jazavac, na predstavu “Dobro jutro, lopovi”. Kazalište Jazavac je 1994. godine preimenovano u kazalište Kerempuh. 

Iako je predstava bila rasprodana u trenu, uspio je dobiti ulaznice za tu sudbonosnu subotu 2. veljače 1974. godine.

Jadranka je, kaže, Zlatana zamijetila prije službenog susreta. Bio je naočit i pristojan, no tad je imao djevojku.

- Jako mi se sviđalo što ju je uvijek držao za ruku i nije gledao druge žene. Prekinuo je s njom pola godine prije nego što smo se upoznali, a kad mi je Mladen rekao da se netko zanima za mene, prvo sam ga pitala: ‘O, to je onaj zgodan dečko!’ Kad me pozvao u kazalište, mislila sam da je riječ o ozbiljnom dečku - kroz smijeh priča Jadranka i dodaje kako se poslije ipak ispostavilo da je riječ o ležernom tipu.

- Gledala sam malo predstavu, malo njega. Odmah mi se dopao. Bio je jako fin - rekla je.

Vjenčali su se 14 mjeseci poslije, a kum je bio Zlatanov “agent” Mladen. Imaju četvero djece, a za njihovu prekrasnu priču kazalište Kerempuh darovalo im je karte za predstavu “Buba u uhu”.