U prihvatnom centru za izbjeglice na Tiszabecsu, graničnom prijelazu s Ukrajinom, gužva je i zagušljivo je. Ljudi s nakrcanim koferima neprestano ulaze i izlaze. Djelatnici Crvenoga križa donose im tople kuhane obroke, čajeve, kavu, sokove, higijenski pribor.
PRATITE UŽIVO:
Svako malo jedna vrlo glasna žena, Mađarica, viče na mađarskom, poslije i na ukrajinskom, informacije koje su izbjeglicama od koristi: "Autobus za Budimpeštu ide za 10 minuta, svi koji žele putovati tamo neka pričekaju ispred škole".
Naime, prihvatni centar nalazi se u školi, 500-tinjak metara od granice. Sve koji pristignu pješke na granicu autobus dovozi u centar, a potom dalje idu svojim putem. Neki imaju dogovoren prijevoz preko prijatelja, neki ga tek traže, ali većini ga nude besplatno. Nažalost, ima i onih privatnih vozača koji za prijevoz do dva i pol sata udaljene Budimpešte traže i 500 eura.
- Putovala sam 31 sat iz Kijeva, s prijateljima i susjedima. Krenuli smo s djecom, nagurani po pet u svakom od pet automobila. Nismo očekivali kilometre i kilometre automobila koji stoje. Na nekim dionicama stajali smo satima. Bilo je baš teško dok nismo izašli iz ratne zone jer smo neprestano strahovali od nekog napada. Sad idem k djeci, koja studiraju u Beču. Čekam da me pokupi rođak koji je krenuo po mene iz Austrije - kaže nam lijepo odjevena ali vidno umorna Olena, koja nosi putnu torbu, kofer i u naručju malog crnog psa. Stoji odvojena od mase ljudi pristiglih iz Ukrajine, strpljivo čekajući svoj prijevoz na zapad. Čim je prešla granicu, prišli su joj pripadnici mađarskog Crvenoga križa, pružili joj vrećicu s vodom, osnovnim namirnicama te su je pozvali da dođe u njihov improvizirani šator za prihvat ako želi pojesti topao obrok.
Iz Kijeva je, kaže, otišla jer više nije mogla strahovati od raketa i aviona.
- Vojne aktivnosti sve su intenzivnije. Gradu nedostaje svega. Ljudi su u strahu. Teško je uopće opisati tu tjeskobu i neizvjesnost. Imala sam osjećaj da su ovi dani nekako posljednji za mogućnost relativno sigurnog izlaska iz grada. Djeca me već danima mole da odem, ali nije to baš lako. Morala sam ponijeti i našega kućnog ljubimca jer nisam imala srca ostaviti ga - kaže Olena suzdržavajući se da ne brizne u plač. U tom trenutku približio joj se mladić i osmijehnula mu se. Bio je to njen prijevoz u sigurnost.
Nije samo ona preko granice nosila svoga kućnog ljubimca. Mnogo je onih koji su ih spakirali u putne kaveze i pripremili za dug put. Jedna majka s tri djevojčice vodila je psa na povodcu, ali i nosila kavez s velikom papigom.
U protekla tri dana mađarsku je granicu prešlo oko 90.000 Ukrajinaca.