U Austriji ili Njemačkoj bi Lovri Dujniću (23) omogućili sve jer u njemu možda leži budući Tesla, a kod nas ga silom pokušavaju svrstati u prosjek. To je problem sa svom nadarenom djecom. Sustav ih sputava umjesto da ih usmjerava u razvoju vještina. Vani ne samo da bi završio fakultet, nego bi se društvo potrudilo da mu omogući razvoj i nakon toga, govori logopedinja prof. Jadranka Lađarević koja radi s nadarenima.
Sveučilište ne zanimaju njegove nagrade
Više puta je javno upozoravala na potrebu izrade programa koji bi od osnovne škole pratili nadareno dijete i pomogli mu tijekom školovanja. Lovro je osmislio kako pomoću interneta upravljati automobilom bilo gdje u svijetu. Smislio je pomagalo za slijepe koje svjetlost pretvara u zvuk pomažući im tako registrirati je li dan ili noć. Izradio je prototip CNC plotera, aparata nalik printeru koji velike nacrte ne mora više printati samo na papiru. Umjesto olovke stavio je glodalo pa ih može isprintati na drvetu ili uz pomoć lasera na metalu ili drugim površinama. Na maturi je pao na hrvatskom jeziku i morao je ponavljati ispit. Radi toga je izgubio termin na ljetnom upisnom roku i nije se uspio upisati na željeni Fakultet elektrotehnike i računarstva.
- Htio sam se upisati i na Tehničko veleučilište u Zagrebu. Donio sam svoje nagrade misleći da će mi pomoći pri upisu, no ondje su mi rekli da one za njih ne znače ništa. Zaključio sam da nema smisla ni pokušavati više - govori Lovro koji trenutačno radi kao suradnik u nastavi u Strojarskoj i tehničkoj školi Fausta Vrančića u Zagrebu. Tu školu je i završio.
- Strukovne škole puno više pomažu mladima od gimnazija. Gimnazije se svode na bubanje, a strukovne škole te nauče kako izraditi konkretan predmet i kako se osposobiti za život. Svi stručni kabineti imaju zastarjelu opremu, no i to je bolje nego slušati kemiju u kabinetu u kojem nema ni jedne epruvete, a najveći eksperiment je bacanje kockice šećera u čašu. Takvo okruženje ne potiče radoznalost - iskren je Lovro. Smatra da bi nastavni program trebalo slagati u skladu s učenikovim interesima.
U sustavu nema mjesta za nadarene
- Ako se vidi da netko ima više sklonosti za tehničke predmete, onda bi trebalo pojačati taj dio nastave, a smanjiti nešto što mu neće trebati. Meni je najteži dio školovanja bio lektira. Danas mi to ne treba, a nitko od nastavnika nije ocjenjivao koliko sam znanstvenih časopisa pročitao i što sam iz njih upamtio - kaže. Nije optimističan oko budućnosti mladih s iznadprosječnim interesima. Obeshrabren sustavom, ipak nije odustao od svojih snova. I dalje se bavi inovacijama i znanstvenim istraživanjima, iako svoje ideje ne može pretočiti u znanstvene radove jer nema formalno sveučilišno obrazovanje. I to je jedini razlog zbog kojeg žali što ipak nije završio fakultet.
Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku
Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje