Na krov školske zgrade u Brodskom Varošu u ponedjeljak oko 7 sati stigao je mužjak rode. Pomislio sam stigao je rodan Klepetan, mada me malo začudilo jer u posljednjih šest godina nikada nije dolazio prije 24. ožujka. No, kada sam pogledao Malenu, koja već danima stoji u svom gnijezdu na pomoćnoj školskoj zgradi i vidio da se nimalo nije uzbudila, čak se okrenula na drugu stranu, odmah mi je bilo jasno da to nije Klepetan, rekao je Stjepan Vokić, domar u osnovnoj školi, čovjek koji 18 godina brine o rodi Malenoj. 

Ispričao je da Klepetan čim dođe sleti na travnato školsko igralište i čeka da mu donese kantu s vodom, napije se, a onda kljunom nabaci vodu na sebe i protrlja perje, kao da se umiva, te tek onda odlazi na krov kod Malene. 

- Koja je to radost, oboje zabace glave unatrag i klepeću. Unatoč umoru zbog toliko prijeđenih kilometara Klepetan odmah ide u akciju, pa nakon pozdrava padne prvo gaženje. S ovim mužjakom to nije tako. Vragolan je vidio lijepo uređenu mladu, jer perje joj se bijeli kao snijeg, sjeo je na dimnjak gdje je Klepetan lani načinio priručno skladište granja potrebnog za popravak gnijezda i čeka, nada se da on možda neće doći - kaže Stjepan. 

Malena ne obraća pozornost na njega, niti reagira na njegova udvaranja, jadnik se ubi lupajući kljunom, širi krila, ali ne smije Malenoj, koja mu je izgleda dala do znanja da je zauzeta i da ne prilazi. Kada joj dojadi udvaranje neznanca sleti s krova dvorište i druži se s kokošima.