U poštanskom sandučiću Vanje Grgurić u Škalnici u okolici Rijeke već četvrtu godinu liježu se ptići. Vanja misli da je riječ o zebi, koja se godinama vraća kako bi nastavila vrstu.
Kad je prvi put ugledala grančice i lišće u sandučiću, pomislila je kako se djeca iz susjedstva igraju i nanose ih. Izbacila ih je. Nakon dva dana, nastavlja, zatekla je istu scenu. Odlučila je sve ostaviti i vidjeti što će donijeti vrijeme. Ubrzo je u gnijezdu ugledala malena jaja. Malena ptica u početku je bila nepovjerljiva, ali kako je vrijeme prolazilo, polako su se navikle jedna na drugu.
- Već me zna i ne boji se. Dosta je miroljubiva i jedino kad se ptići izvale iz jaja puše - rekla je Vanja i kroz smijeh konstatirala kako se može pohvaliti da je “kumica” brojnim ptićima.
- Ne gnjavim ih puno, virnem tu i tamo, a sandučić rijetko otvaram kako ih se mačka ne bi dočepala - nastavila je Vanja.
Poštanski sandučić, dok priroda ne odradi svoje, ne služi svojoj svrsi.
- Kad su u sandučiću jaja, poštaru ostavim poruku i vrećicu sa strane u koju može odlagati poštu, a sve kako malena jaja ne bi razbio kuvertama - priča Vanja.
Ove godine u gnijezdu je osam jaja, a u ranijim godinama bilo ih je u pravilu po deset. Kroz nekoliko dana jaja bi trebala početi polako pucati, jer malena zeba zadnjih dana većinu vremena provodi na njima.
- Čarolija traje ukupno tri tjedna. To brzo ide. Posljednjih godina imala sam čast jednog po jednog mladunca staviti na dlan, s kojeg su odletjeli u prirodu gdje pripadaju. Na prvu se plaše i sabiju u jedan ćošak. Prvoga koji proviri stavim na dlan i ako je spreman na let, spremne su sve - završava Vanja priču iz svog dvorišta.
Finale prirodne čarolije, kad mladunci napuste gnijezdo, posebno uveseljava najmlađe.
- To je nešto posebno, a upravo taj trenutak svake je godine nešto čemu se najviše veselimo - zaključila je Vanja, kojoj za uspomenu ostaju fotografije.