Ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras rekao je u intervjuu za Soundset da će ministru gospodarstva Ivanu Vrdoljaku poslati prijedlog da se ukine obvezno članstvo u Hrvatskoj gospodarskoj i obrtničkoj komori. 

- Tradicija je lijepa, ali uvjeren sam da i HOK i HGK imaju toliko imovine da su osposobljene preživjeti sve da im ne ostane niti jedan član. Ne bi se ugasile, ali možda ne bi imale 600 ili 300 zaposlenih, s prosječnom plaćom od 12 tisuća kuna, kako je slučaj u Obrtničkoj komori - rekao je Maras. Komentirao je i izbore za šefa zagrebačkog SDP-a i rekao da ga ne dira što kolege iz Vlade podupiru njegove protivnike te da mu je najbitnija podrška članova. 

Cijeli intervju poslušajte na Soundset.hr.

Nakon intervjua ministra, reagirala je Obrtnička komora, čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Poštovani,

U intervjuu koji je za Soundset radio dao ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras, a koji su prenijeli portali www.politikaplus.com i www.tportal.hr , ministar ponovo iznosi neistinite i netočne podatke vezano za Hrvatsku obrtničku komoru (HOK), čime svjesno obmanjuje javnost. 

Sukladno Zakonu o medijima, a u cilju istinitog i objektivnog izvještavanja javnosti te sprečavanja daljnjeg širenja neistinitih i netočnih informacija u medijima i cjelokupnoj javnosti, tražimo objavu reagiranja.  

Konkretno, ministar Maras je naveo (govoreći o HOK-u i HGK): „…možda ne bi imale 600 ili 300 zaposlenih, s prosječnom plaćom od 12 tisuća kuna, kako je slučaj u Obrtničkoj komori.“ 

Hrvatska obrtnička komora ustrojena je na teritorijalnom principu – komorski sustav čine 116 udruženja obrtnika u gradovima i općinama, 20 županijskih obrtničkih komora i Hrvatska obrtnička komora kao krovna organizacija. Čitav komorski sustav, dakle udruženja obrtnika, područne obrtničke komore i Hrvatska obrtnička komora zajedno imaju 313 zaposlenika s prosječnom bruto plaćom od 10.233,07 kuna, što je u neto iznosu 6.757,93 kuna. Ministar Maras očito namjerno u svojoj izjavi ne navodi da li je riječ o bruto ili neto plaći, a osim toga navodi i netočan podatak. 

Nadalje, ministar navodi: …“Zalažem se za tržišni princip, a mi već imamo druga udruženja koja nude slične stvari.” 

Pitamo se kome je u interesu ukinuti jaku komoru koja, za razliku od preko 70 postojećih državnih agencija sa 10.000 zaposlenih, ne egzistira na jaslama proračuna, koja štiti interese obrtnika i na ovaj način pretvoriti je u udrugu koja nema nikakvog utjecaja u dijalogu s vlašću? Komora koja mora tražiti ostvarivanje prihoda na tržištu za obavljene usluge pretvara se u agenciju i naglasak djelovanja prestaje biti zastupanje interesa obrtništva u kreiranju povoljnijeg zakonodavnog okvira i strukovno obrazovanje za potrebe gospodarstva u cjelini, što je njena primarna uloga i što je opća korist za sve obrtnike. Za svoj doprinos, svaki obrtnik može ostvariti i pojedinačnu korist, od besplatnih seminara, savjetodavnih usluga o poslovanju, nastupa na sajmovima, promocije, informiranja i dr.  

Kada govorimo o općoj koristi za obrtnike, možemo, primjerice, istaknuti sljedeće:

Koliko naših ribara obrtnika od njih 2.500 nije koristilo dobrobit različitih beneficija za koje se u njihovo ime izborio HOK: od plavog dizela, tržišne kompenzacije, odgode primjene obveze ugradnje AIS uređaja…. Koliko to ugostitelja od njih 16.000 nije koristilo dobrobit  smanjenja PDV-a na 10 %, mogućnost pušenja u lokalu i dr. Koliko građevinara od njih 8.500 nije koristilo mogućnost jednostavnijih uvjeta za dobivanje licence u graditeljstvu? Itd.

Niti jedan od obrtnika nije trebao doći osobno u Komoru, telefonirati, napisati dopis, budući da problematiku pojedine struke raspravljaju sekcije i cehove u kojima su predstavnici obrtnika. Da li to znači  da obrtnici ne koriste usluge Komore?

Nauprot tome, da li su, primjerice, obrtnici koristili usluge Ministarstva poduzetništva i obrta kad su najavljene izmjene Zakona o PDV-u i kad su saznali da će morati plaćati PDV odmah po ispostavljenom računu?  Nisu. Tek na reakciju Komore, resorno ministarstvo je ishodovalo odgodu primjene navedenog zakona do 2015. godine. 

Ministarstvo poduzetništva i obrta bježi od stvarnih problema obrtništva, jer za njih očito nema rješenja i ne želi poslušati glas obrtnika.  

Izrada Zakona o obrtu to je dokazala. Naime, od našeg prvotnog traženja da se u Zakonu o obrtu izmjeni odredba vezana za odgovornost obrtnika u poslovanju cjelokupnom imovinom, i zbog čega se u stvari i krenulo u izmjene Zakona, došlo se do ovog konačnog prijedloga zakonskog teksta koji nema veze s obrtničkom realnošću i u vezi kojeg nije konzultirana struka. Činjenica je da obrtništvo danas proživljava najtežu krizu u svojoj povijesti, a prijedlog novog Zakona o obrtu, koji Ministarstvo poduzetništva i obrta upućuje u drugo čitanje u saborsku proceduru, tu će krizu još produbiti i gurnuti obrtništvo u sigurnu propast. I tada više neće biti potrebe za Ministarstvom koje skrbi o obrtništvu. 

S poštovanjem,
Voditeljica Službe za odnose s javnošću
Snježana Tomić