'Izmjenama želimo osigurati presumpciju nevinosti, da se postupak vodi pred sudom a ne u javnosti, da se ne događa da se na temelju određenih informacija stvara dojam da je osoba kriva prije nego je započeo kazneni postupak. Od uhićenja do presude je dug put, koja na kraju može biti i oslobađajuća te nije dobro da se suđenje odvija u javnosti.'
Tako je ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica u srijedu u Saboru branio izmjene Kaznenog zakona, točnije članak 307.a, koji govori kako će svatko tko iz postupka oda informacije medijima biti kažnjen kaznom zatvora od tri godine, što je veća kazna nego ona za prevaru, krađu ili seksualno uznemiravanje.
- To je u skladu s našom penalnom politikom - izjavio je Malenica.
Lex AP nije jedini zakon za kojeg struka i europska tijela upozoravaju da guši medijske slobode i ušutkava zviždače, a zbog drugog zakona, točnije Nacrta prijedloga Zakona o medijima, Vijeće Europe je već zaključilo da Vlada pokušava ugušiti novinarske slobode te spriječiti zaštitu novinarskih izvora i zaustaviti kritiziranje pravosudnog sustava. Pogotovo člankom zakona u kojem stoji da novinar uredniku mora odati izvor ako ovaj to pismeno zatraži. Na to se, izgleda, trebao nadovezati Lex AP, o kojem se danas raspravljalo u Saboru. Jer da je ostala prva verzija, koja ne izuzima novinare iz progona po tom članku, ili po članku koji govori o poticanju na kazneno djelo, svaki novinar koji bi odao izvor bio bi izložen kaznenom progonu. Nakon pobune javnosti i HND-a, definirano je da novinari ne mogu biti kažnjeno gonjeni za objavu informacija niti za poticanje na kazneno djelo ako nekog od aktera postupka nešto pitaju.
- Novinari ne mogu biti počinitelji, pomagatelji ni poticatelji tog kaznenog a isključuje se i protupravnost postupanja ako je djelo učinjeno radi zaštite žrtve kaznenog djela, u interesu obrane ili javom interesu - rekao je Malenica i dodao da o tome što je javni interes utvrđuje DORH i sudac u svakom konkretnom predmetu.
I to je problematično jer Glavnog državnog odvjetnika predlaže Vlada, a odobrava Sabor.
Međutim, postavlja se pitanje: kako će policija naći tko je novinaru odao informaciju?
To mogu samo pretresom redakcije, novinarovog stana, mobitela i laptopa. A time se novinari i zviždači stavljaju u neugodnu poziciju, a to je da moraju strahovati od pritiska ako prokažu nepravilnosti u pravosudnom sustavu. Za zviždače je još gore, jer prvo sud treba utvrditi da su zviždači i da nisu počinili kazneno djelo što može trajati godinama i financijski ih iscrpiti. HDZ-ov Nikola Mažar kaže da su novinari zaštićeni.
- Imamo članak 30. Zakona o medijima koji eksplicitno govori da novinar ne mora i ne treba odati svoj izvor i članak 262. Zakona o kaznenom postupku govori da ukoliko dolazi do privremenog oduzimanja mobitela ili nečega u istražnoj radnji, da se taj zakon ne odnosi na novinare - rekao je Mažar u na konferenciji za medije u Saboru.
Pravna zavrzlama
I zaista, članak 262. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku govori kako se ne mogu oduzeti zapisi i činjenice koje su sastavili novinari i urednici u sredstvima javnog priopćavanja o izvorima i informacijama koje su saznali u službi svog posla. Međutim, tu je i stavak istog članka koji govori o tome da to izuzimanje od oduzimanja bilješki (mobitela, laptopa, papira) ne vrijedi ako postoji sumnja da su novinar ili urednik pomogli nekome da počini kazneno djelo, sudjelovali u počinjenju ili prikrili počinjenje kaznenog djela. I to nas vraća na početak, jer ako je odavanje informacija iz istrage kazneno djelo, po logici stvari, izuzimanje od pretrage ne vrijedi jer ispada da je novinar izvoru pomogao da počini kazneno djelo. A ako ne oda tko je izvor, onda prikriva počinitelja kaznenog djela, iako po Zakonu o medijima ne mora ni uredniku reći tko je izvor informacija. S druge strane, nadodani stavak članka 307. a govori da novinari ne mogu biti poticatelji na kazneno djelo odavanja informacija iz postupka. I to nas dovodi do pitanja: kako će se provoditi ovaj zakon ako se novinara za konkretno kazneno djelo ne može pretražiti i ako ne mora nikome otkriti tko je izvor?
Teško je vjerovati da će zviždači sami priznati da su odali informaciju iz istrage. Druga solucija je prisluškivanje, međutim za to treba sudski nalog i jako dobar razlog da se to dozvoli. Recimo da se takav oblik nadzora i odobri, to bi značilo da se državni resursi koriste za nadzor svih zaposlenika USKOK-a, DORH-a, odvjetnika koji brane osumnjičene, same osumnjičene, njihovu obitelj i prijatelje. To nije realan scenarij. Postavlja se pitanje čemu služi ovaj zakon u ovom obliku ako se ne može provesti. Iz HDZ-a nema konkretnog odgovora.
- Zakon ima smisla, da takva formulacija nema smisla onda sigurno ne bi bila u svim drugim državama. Imate države koje imaju puno strože zakone. Sud odlučuje tko je nevin ili kriv, mi imamo jednu lošu praksu suđenja prije suđenja u medijima - objašnjava Mažar.
Europski zakon
Uskoro na snagu stupa i EMFA, Europski akt o medijskim slobodama. Očekuje se da će ga Vijeće Europe i Europski parlament službeno usvojiti prije ljeta ove godine, neki izvori spominju čak kraj ožujka. Nakon toga, zemlje članice imaju 15 mjeseci da usklade Zakon o medijima s ovim krovnim europskim zakonom. I HDZ-ovi europarlamentarci su sudjelovali u političkim pregovorima oko EMFA-e i zaključili da su zadovoljni s time kako je napisan. Taj zakon bi trebao zaustaviti političko uplitanje u sadržaj i uredničke odluke, ali govori i o zabrani prisluškivanja novinara.
- Dogovor obvezuje članice Europske unije da zagarantiraju efikasnu zaštitu novinara i medija prilikom obavljanja posla te zabranjuje zemljama članicama da pritišću novinare i medije kako bi dobili informacije o izvorima ili povjerljivu komunikaciju, osim u specifičnim slučajevima. Iz zakona je čak izbačena i nacionalna sigurnost kao razlog za prisluškivanje novinara - javlja Europska federacija novinara.