Prije više od 30 godina Edin Dervišhalidović osnovao je grupu Merlin i uskoro se pretvorio u jednog od najslušanijih izvođača u bivšoj državi. Njegovi hitovi iz ‘80-ih pjevaju se još i danas, a na koncertima mu je gotovo uvijek fantastična atmosfera. Od 1991. nastupa kao Dino Merlin, snimio je desetak albuma, nastupao na Eurosongu...

Express: Koji nastup biste izdvojili kao najdraži?

- Čini mi se da kad bih svaki dan nastupao u istom gradu, u istoj dvorani, to bi svaki put bio nov, drukčiji i neponovljiv nastup jer, kako kaže mudra izreka, isto i isto više nije isto. Publika je svaki put druga i atmosfera je svaki put drukčija i ja sam svaki dan drukčiji. Postoje nastupi koje pamtim i koji će mi zauvijek ostati u sjećanju, poput prvog koncerta na stadionu Koševo ili u Beogradskoj areni ili u Pulskoj Areni ili možda u Koloseju u Rimu, ali ne bih mogao reći koji mi je najdraži.

Express: Sjećate li se svog prvog nastupa ikad i kako je to izgledalo?

- O, da, itekako. Sjećam se kao da je bilo jučer, sjećam se i ushićenja i treme i neizvjesnosti, a s nostalgijom se sjećam i tog dječarca koji sam nekad bio, i drago mi je što više nisam na njegovu mjestu. Jer moram biti iskren i reći da taj nastup nije baš bio obećavajući. Bio sam potpuno razočaran i otišao sam kući čvrsto vjerujući da se nikad više u životu neću popeti na pozornicu. Bilo je to u jednom klubu u Sarajevu, s očajnim razglasom, kao što je to bio u slučaj u klubovima u to vrijeme, kada nisam čuo ni šta pjevam, niti šta bend svira, grozno iskustvo.