Iako je prošlo više od deset godina, još se jako rastužim i plačem kad pričam o mojoj Mihaeli, kroz suze kaže Draženka Žmuk.

Da je živa, Mihaela Žmuk bi 12. prosinca ove godine slavila 22. rođendan.

- Možda bih već imala i unuke. Svima nam je i dalje jako teško, i bratu Marinu, koji je tad imao svega osam godina, i suprugu Josipu. Najteže je oko godišnjice smrti, njezina rođendana i drugih važnih datuma koji nas podsjećaju na nju. Tad bez lijekova za smirenje ne mogu funkcionirati. Smrt djeteta, bez obzira na to koliko je vremena prošlo, nikad se ne može preboljeti - tiho, gotovo šaptom priča Draženka Žmuk.

Primila se za prečku gola

Njezina kći Mihaela stradala je sredinom lipnja 2009. oko 18 sati na mjesnom nogometnom igralištu u Lužanu Biškupečkom, nedaleko od Varaždina. Na tad 11-godišnju djevojčicu pao je gol težine 100 kilograma i teško je ozlijedio. Ona se uhvatila za gornju ručku i gol se srušio na nju te je prikliještio. Odmah nakon nesreće prebacili su je u KB Merkur u Zagreb, gdje joj je ustanovljena teška ozljeda jetre, koju su liječnici morali odstraniti. Nakon tri dana presadili su joj nova jetra koja su putem Eurotransplanta stigla iz Njemačke od 36-godišnjeg donora. Međutim, Mihaelino stanje nije se popravilo. U nesreći su joj teško stradali i drugi unutarnji organi pa je djevojčica preminula 22. lipnja u bolnici Merkur. Zbog te nesreće na varaždinskom Županijskom sudu se 2010. godine vodila istraga protiv čelnika općine Gornji Kneginec. Svi su pravomoćno oslobođeni odgovornosti te je utvrđeno da zemljište nije općinsko nego državno te da su mještani golove za nogomet postavili sami.

U parnici koju je obitelj pokrenula na Općinskom sudu u Varaždinu, zastupnik Republike Hrvatske tvrdio je da je to zemljište u vlasništvu Hrvatskih šuma. Branili su se da je riječ o javnoj površini na kojoj su se odigravale utakmice u organizaciji mjesnih odbora i vatrogasne vježbe, zbog čega su smatrali da je općina trebala osigurati trajno i kvalitetno održavanje igrališta.

- Republika Hrvatska nije poduzela nikakvu radnju u cilju učvršćenja ovih golova koji su se nalazili na igralištu kako oni ne bi predstavljali opasnu stvar, kao što je to bio gol čija je gornja stativa prilikom rušenja pala na tijelo pokojne. Naprotiv, u konkretnom slučaju se može zaključiti da tuženik u odnosu na pitanje ove opasnosti nije vodio baš nikakvu brigu o predmetnoj nekretnini - stoji u nepravomoćnoj presudi kojom je sud naložio državi da isplati 600.000 kuna odštete za preminulu Mihaelu majci Draženki, ocu Josipu i bratu Marinu. Sud je zaključio da su otac i majka pretrpjeli teške duševne boli zbog kćerine smrti te i danas osjećaju njezin gubitak i veliku prazninu. Njezin brat Marin, s kojim je bila nerazdvojna, u to se vrijeme također nalazio na mjestu događaja te je i on pretrpio strašan šok.

'Mihaela je voljela nogomet'

Obitelj još ne zna za što će iskoristiti dobivenu odštetu, a u međuvremenu su se preselili iz Lužana Biškupečkog u Zamlaku, nedaleko od Ludbrega. Mihaela je pokopana 24. lipnja 2009. godine na mjesnom groblju u Knegincu Gornjem.

- Još i danas držim njezinu veliku sliku na zidu. Imam sve novinske napise o njoj. Bila je vesela i vedra djevojčica, sportskog duha. Voljela je igrati nogomet, a s bratom je bila nerazdvojna i on je bio posebno pogođen njezinom smrću - rekla je Mihaelina mama Draženka, koja jedva suspreže suze i danas, deset godina od tragičnog događaja.

Odvjetnik Anto Nobilo, čiji je ured zastupao dvadesetak obitelji žrtava iz Gospića, čiji su članovi ubijeni, nestali ili preživjeli teror u Lici tijekom Domovinskog rata, pojašnjava da je dosuđena odšteta u okviru smjernica Vrhovnog suda.

Ograničili iznos odšteta

- Vrhovni sud je zauzeo stajalište da se za duševne boli članova uže obitelji, ako je riječ o smrtnoj posljedici, može dosuditi odšteta od oko 200.000 kuna. U ovom slučaju tužila su tri člana obitelji, odnosno otac, majka i brat, što je oko 600.000 kuna - pojašnjava Nobilo. Pretpostavlja kako se nakon rata očekivalo mnogo odštetnih zahtjeva. Kako bi se izbjeglo plaćanje milijunskih odšteta, iznos su ograničili na maksimalnih 220.000 kuna. Dodaje da se u slučajevima u kojima je smrtno stradao hranitelj obitelji može postići i renta za maloljetnu djecu koja se još školuju.

- Član uže obitelji su i brat ili sestra ako žive u zajedničkom kućanstvu. U tužbi je potrebno dokazati da postoji uzročno-posljedična veza između nepostupanja države ili njezinih propusta i smrti osobe. Ovdje je očito sud procijenio da je država propustila na siguran način učvrstiti golove, zbog čega je nastupila smrt djevojčice - kaže Nobilo.