Vidiš onog čovjeka koji ispred američke ambasade peče kobasice? Vidiš je l’, e, pa on često pogleda gore prema veleposlanikovu prozoru i misli si, mogao bih ja u neku kombinaciju s njima. Ne bi. Svatko mora znati gdje mu je mjesto jer mu je tamo najbolje. Tim je riječima Milan Bandić objašnjavao svojim suradnicima što od njih očekuje. Šef od prvog dana funkcionira isto, kažu nam ljudi koji su godinama bili u njegovu najbližem timu, nikad ne miješa kruške i jabuke.

Bandićevi ljudi podijeljeni su u tri ešalona. Baš kao u vojsci, svatko od njih zna u kojim poslovima može, a u kojima ne može sudjelovati. U slučaju da je netko od njih pobrkao lončiće pa se polakomio za “većim kombinacijama” Bandić bi ga brzo i bez pardona spustio na zemlju. Šef pritom nije birao riječi. Osobno bi nazvao i skinuo mu sve po spisku. Mnogi su zbog guranja prstiju od “povlaštenih” zaposlenika postali onima koje Bandić uopće “ne zarezuje”. A to je, kažu, bilo najgore kad bi se dogodilo. 

Takvu sudbinu doživjela je Jelena Pavičić Vukičević. Od tajnice gradske organizacije SDP-a popela se na mjesto pročelnice najvećega gradskog ureda, onog za sport, kulturu i obrazovanje. Šef je sposobnu djelatnicu jako volio pa je u predzadnjem mandatu bila njegova zamjenica. Istu joj je dužnost obećao i nakon gradonačelničkih izbora 2013. No na sam dan izbora postalo je jasno da će na to mjesto postaviti Sandru Švaljek i Vesnu Kusin. Razočarana Pavičić Vukičević tu se večer nije pojavila u Bandićevu izbornom stožeru na Bundeku. Sutradan mu se nije javljala na telefon i ponudila ostavku. Bandić je bio uporan, urgirali su i drugi, pa je Pavičić Vukičević dobila zadovoljštinu u obliku predsjednice kluba zastupnika Bandićeve nezavisne liste.

Bandić ima, kažu sugovornici, silnu energiju. Taj čovjek doslovno nema mira jedne sekunde. Sve mora imati pod kontrolom i ništa se ne može napraviti bez njega. No isto tako, ima model prema kojem funkcionira. Oko sebe skuplja ljude koje favorizira. Kad ih se zasiti, bez većeg obrazloženja se distancira od njih i prebaci na “novu igračku”. Prema tom principu funkcionira neovisno je li riječ o ljudima iz prvog, drugog ili trećeg ešalona. 

Kikaša se brzopotezno odrekao pa ga vratio

Najbolji primjer je njegov intimus, sunarodnjak, velik prijatelj i poslovni suradnik, Slobodan Ljubičić Kikaš. Ljubičića je Bandić smijenio 2008. godine kada je pretučen tadašnji direktor Zagrebačkih cesta Igor Rađenović. Naručitelji nisu nikad otkriveni, a proces koji je pokrenut protiv Ljubičića pokazao se kao pucanj u prazno. 

Ipak, Ljubičić je ljutit na Rađenovića i njegove optužbe objavio anonimno pismo protiv Rađenovića na internetskim stranicama Zagrebačkog holdinga. Zoran Milanović je poludio i zatražio smjenu Bandićeve desne ruke. Pragmatičan gradonačelnik je osjetio da tada nije u naponu snage za otvaranje fronte s Milanovićem od kojeg mu je ovisila gradonačelnička kandidatura. Smijenio je Kikaša, što mu je ovaj silno zamjerio i shvatio kao nož u leđa.

>>> Više pročitajte u Expressu