Siniša Hajdaš Dončić jedva je prevalio njegovo ime preko usta kad je prije nekoliko dana javno pozvao državni vrh, prvenstveno premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, da zaštiti ustavnopravni poredak od najezde crnokošuljaša i huligana.

Tek naknadno spomenuo je i Zorana Milanovića.

Tek naknadno, gotovo na silu, sjetio se predsjednika Republike čija ustavna dužnost je štititi ustavni poredak, institucije, demokraciju, hrvatske građane, slobode i prava.

A upravo Milanovićevo ime trebao je prvo spomenuti kad je zazivao pomoć državnog vrha u obrani od revitalizacije ustaštva, revizije povijesti, udara na antifašizam, na nacionalne manjine, pa i na institucije koje su se našle na udaru crnokošuljaša.

Lider oporbe

Cijeli prvi mandat Milanović se silom nastojao ugurati u poziciju lidera lijeve opozicije, a onda i kandidirao za premijerskog kandidata SDP-a, nakon čega je drugi predsjednički mandat osvojio na platformi zaštite institucija i države od HDZ-a.

Zašto se sada ne gura u prve redove obrane države od ustaštva?

U isto vrijeme, dok je s Pantovčaka odzvanjala jeziva tišina kao reakcija na događaje koji su potresli Hrvatsku, od zabranitelja do crnokošuljaša, Severina je u Areni preuzela ulogu političke liderice koja poziva na otpor desnici i crnilu u Splitu, Zagrebu, Rijeci...

Milanović je, istina, reagirao na napad u Splitu, međutim spomenuo je kako za mlade "još ima nade" i njih bi "odvojio", dok je organizatore nazvao "vucibatinama njegovih godina koje treba locirati, izručiti i presuditi". I opet, kao i mnogo puta dosad, upozorio je da tim ljudima "ne treba davati previše publiciteta jer za time žude".

Bacao HOS-ovu ploču

Kao da im on nije davao publiciteta kad je njemu politički odgovaralo. Primjerice, kad je odlazio sa službenih komemoracija zbog ljudi u HOS-ovim majicama i kad je rekao da HOS-ovu ploču u Okučanima "treba negdje baciti".

No sada se Milanović lakonski, a često i ignorantski, odnosi prema događajima koji nisu spontani, nisu slučajni ni usputni, već upućuju na organizaciju i koordinaciju.

Zašto je Milanović godinama Hrvatsku zatrpavao zapjenjenim Facebook statusima o HDZ-ovcima, o pravosuđu, Ustavnom sudu, Turudiću, kad je to njemu najviše odgovaralo? Zašto je izlazio pred kamere i održavao jednosatne monologe o "udbaškim gojencima" i "udbaškim drukerima", ali sada ne može govoriti o ustaškim pobunjenicima?

Udbaši su mu bili svakodnevna poštapalica. Ustaše baš i nisu.

Vjerojatno otkako je u onoj famoznoj izbornoj kampanji za parlamentarne izbore izvukao "djeda ustašu", kako bi se dodvorio desnom biračkom tijelu. I otkako je izjavio da mu se "fućka za ZDS".

Politički saveznik - ali čiji?

Politička ljevica danas, s pravom, upire prstom u premijera Plenkovića, optužujući ga za otvaranje vrata ustaštvu i desničarskom ekstremizmu, maskiranim huliganima i neoustašama, jer je on snosi najveću političku odgovornost, ali i odgovornost u zaštiti Ustava, zakona, institucija i građana.

Međutim, Milanović bi trebao biti najveći politički saveznik te ljevice. I to saveznik s najviše političke kote u državi. Saveznik s najvećim legitimitetom, utjecajem, kredibilitetom. Pa se tog saveznika ne poziva ni proziva. Niti se taj saveznik oglašava.

Milanović je oporbi oduzimao prostor i politički kisik kad je uzurpirao političke teme i svađe, kad se uključivao u verbalne obračune s Plenkovićem, pa i kad se kao predsjednik države protuustavno gurao za premijerskog kandidata.

Sad Milanović štedi svoj politički kisik kad se treba uključiti u ideološke, ali i civilizacijske ratove.

Zašto su glasali za njega?

Nije li ljevica i zato glasala za Milanovića? Da bude njezin lider u zaštiti ustavnih i civilizacijskih vrijednosti, kao što je mislila da će biti lider u borbi protiv Plenkovića i HDZ-a?

Jer Milanović je vlast, Milanović je država, Milanović je predsjednik.

Kako je moguće da mu se pod nosom odvijaju ovakve stvari, a on na njih ne reagira? A kad reagira, onda dedramatizira situaciju, poseže za lakonskim odgovorima ili usputnim komentarima.

Pa je tako okrugli stol o Jasenovcu u Saboru nazvao "sprdačinom", svaljujući odgovornost na predsjednika Sabora. A za splitski incident pitao se "zašto prosvjednici upadaju s maskama".

O zagrebačkom incidentu nije se oglasio. Ni o planiranom napadu na srpske sportaše u Rijeci. Kao što je izbjegavao osuđivati druge incidente u proteklih nekoliko mjeseci.

Milanović se, u skladu s ustaljenom praksom, postavlja kao komentator koji usput odgovori na neko novinarsko pitanje. 

Povezivao ljevicu i desnicu

Što nije bio slučaj kad je u prvom mandatu vrlo angažirano, gotovo strastveno, pa i sustavno udarao po Plenkoviću, Banožiću i Grliću Radmanu, po "narikačama i kreštalicama", po "plamenim jazavcima", po "udbašima" i svima onima koji su mu stali na žulj ili ušli u njegovu sferu interesa.

No Milanović je ovu radikalnu desnicu koju sada okrivljuju za eksploziju ustaštva i mobilizaciju crnokošuljaša želio nakon izbora povezati s lijevom oporbom. On je bio zagovornik koalicije SDP-a i DP-a. On se dodvoravao toj desnici kroz cijeli prvi mandat, pa i kad je udarao po Plenkoviću "udbaškom gojencu". On se ulagivao desnici kroz napade na Haški sud, Bruxelles, Ameriku, Ukrajinu, NATO savez, kroz suptilno huškanje na migrante i strance, kroz promociju suverenizma i nacionalizma.

#Nedamuse

Stoga je normalno da Milanović, bivši premijerski kandidat SDP-a, danas ne pronalazi vremena, volje i motiva obračunavati se s tom desnicom, huliganima, crnokošuljašima i ustašama. Kao što to nije ni činio sa šatorašima koji su u njegovu premijerskom mandatu terorizirali Zagreb i drmali Hrvatskom.

Zato nije čudo što je Siniša Hajdaš Dončić jedva spomenuo Zorana Milanovića u svom apelu državnom vrhu za zaštitom ustavnopravnog poretka. Jer zna da Milanović nije od pomoći.