Skupljači lopti najniža su kasta u nogometnom društvu. Dječaci, regrutirani iz onoga najmlađega klupskog podmlatka, volonteri, jedini na stadionu koji nešto rade bez ikakve naknade, samo zato što im je čast dobacivati loptu nogometašima u igri. Metafizički zalog skupljača lopti je, međutim, golem: svaki od njih nada se i vjeruje da će u nekoj dalekoj budućnosti, nakon što prebaci tisuću hiljada lopti preko bijelim krečom izvučene ravne crte igrališta, on postati taj koji loptu dočekuje i igra s njom. Golema većina njih neće, naravno, postati igrači. Neće imati dovoljno volje ni talenta, život će ih okrenuti na drugu stranu, i svog će se skupljanja i dobacivanja lopti nekadašnjim slavnim igračima sjećati s pomiješanim osjećajima: s djetinjim ponosom i s tihim žalom zbog jedne propuštene životne prilike. Ali koliko god je igranje vrhunskog nogometa danas financijski nečuveno isplativ biznis, nogomet je ipak samo san. I nećeš ga shvatiti kao ozbiljan posao.