To je to što me zanima!

Minute kad je u Zagrebu stao život: 'Zvončića je bilo posvuda, iz automobila je curilo gorivo...'

Vatrogasac Dražen Pavlić bio je među onima koji su 2. svibnja 1995. pomagali žrtvama raketiranja Zagreba. Pobunjeni Srbi tim su se činom željeli osvetiti za akciju Bljesak
Vidi originalni članak

Kad su raketirali Zagreb, oglasile su nam se sve uzbune. Sve naše postaje izašle su na teren, a mene su s ekipom iz Novog Zagreba poslali u Vlašku ulicu. Zvončić je ubio Damira Dračića (45), koji je, kako se sjećam, u automobilu čekao suprugu, koja je bila u butiku.

Rekao nam je to Dražen Pavlić, i dalje aktivni vatrogasac JVP-a Grada Zagreba, koji se i dalje jasno sjeća svog užasa i horora kroz koji su prolazili tog 2. svibnja 1995. godine tijekom prvog raketiranja Zagreba. U napadu koji je kao odmazdu za Bljesak naredio Milan Martić poginulo je tad sedmero ljudi, ozlijeđen je 181 čovjek. Kobni zvončić u Vlaškoj udario je u rub auta, u razini glave 45-godišnjaka, i ubio ga na mjestu.

Prvog dana napada, osim spomenutog Dračića, Anu Mutevelić (53) krhotina je ubila u tramvaju. Stjepan Krhen (45) tog je dana u Vlaškoj krenuo u poduzeće Exportdrvo, ali do porte nije stigao. Ivanka Kovač pogođena je u Draškovićevoj ispred ZAP-a. Davala je znakove života kad je po nju stigla Hitna pomoć, ali je preminula nedugo nakon dolaska u bolnicu. Ivan Brodar (77) zatekao se u Draškovićevoj. Teško je ranjen, a preminuo je sutradan. No to je bio tek početak kaosa s kojim su se vatrogasci susreli.

- Tih neeksplodiranih zvončića bilo je posvuda. Najviše ih je bilo palo u dvorište zgrade u Vlaškoj, gdje su svi automobili bili izbušeni. Iz njih je curilo gorivo, pa je prijetila i puno veća katastrofa. Ispirali smo to vodom, bacali pjenu, radili sve da spriječimo katastrofu - kaže Pavlić. Čim su sanirali dvorište, morali su nastaviti dalje, na raskrižje Vlaške i Draškovićeve, gdje su također poginuli ljudi. Dan kasnije na intervenciji je bio u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj.

- Znali smo da je to odmazda za Bljesak i samo smo čekali gdje će opet udariti. Bili smo spremni odmah reagirati i pomagati ljudima. Jedno naše navalno vozilo stalno je tada dežuralo na Gornjem gradu - prisjeća se Pavlić i priznaje kako je napad duboko uzdrmao Zagreb.

Ljudi se više nisu okupljali na ulicama, svi su se odmah sklanjali na sigurno.

Slično govori i Vilko Klasan, sad umirovljeni brigadir Hrvatske vojske te analitičar Instituta za proučavanje hibridnih sukoba.

- Drugog dana Bljeska pilot Rudolf Perešin nije se vratio sa zadatka, a onda su raspalili po Zagrebu. Svi smo još bili u šoku, iako napad nije bio neočekivan - rekao nam je Klasan, koji se tad našao u sad bivšoj MORH-ovoj vojarni u Maksimirskoj 63.

- Čuli smo da pada po gradu, ali nismo mogli odrediti koliko je blizu nas. Taj sustav Orkan, kojim su ispalili zvončiće, je opasan. Nema tu obrane. Mi smo tad znali s kim zapravo imamo posla i da je sve što su isplanirali bio veliki ratni zločin - rekao nam je Klasan.

Podsjetimo, tijekom napada prvog dana na Zagreb prikupljeno je i deaktivirano 490 neeksplodiranih zvončića. Tadašnji vođa srpskih pobunjenika Milan Martić svoju je odgovornost javno priznao u Kninu tijekom drugog dana napada. Još prije, u veljači 1995., poručivao je kako ih nitko ne može spriječiti da tuku po Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Zadru, Karlovcu, Splitu i drugim gradovima.

- Danas je bio usledio ultimatum ukoliko i dalje budu napadali naše snage u okruženju, poslije toga tučemo i dalje Zagreb i tučemo i razaramo njihove gradove. Posle toga su molili da se prestane tući Zagreb, da će pustiti naše ljude iz okruženja - dio je Martićeva govora, koji je poslužio i kao dokaz na njegovu suđenju na Haškom sudu.

Napad je ponovljen i sutradan, 3. svibnja 1995. Projektili su tad pali i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, gdje je ozlijeđeno dvoje djece, jedno od njih bila je tromjesečna beba, dva djelatnika bolnice i troje roditelja. Osobito su opasni bili mnogobrojni neeksplodirani zvončići, njih oko 500, koje je deaktivirala policija. Tako je, nažalost, u dvorištu bolnice tijekom deaktiviranja zvončića poginuo pirotehničar Policijske uprave zagrebačke, a poslije je teško ozlijeđen još jedan pirotehničar, razminirajući Chromos na Žitnjaku.

Eksplozivne naprave pale su i na Dom umirovljenika Centar, Akademiju dramskih umjetnosti te na dvoranu Hrvatskog narodnoga kazališta u kojoj su vježbali baletani, među kojima je bilo i nekoliko stranaca. Ranjeno je 17 baletnih umjetnika, a ispred Akademije poginuo je Luka Skračić, student prve godine filmske režije. Nekoliko je ljudi ozlijeđeno i u Kozari Boku te u Chromosovu postrojenju.

U spomen na žrtve napada Zagreb je 2007. prostor na uglu Vlaške i Draškovićeve ulice imenovao Trgom svibanjskih žrtava 1995. Nažalost, podsjetnik na taj zločin pronađen je i nakon 18 godina. U listopadu 2013., prigodom sanacije krova na Dječjoj bolnici, pronađen je zaostali zvončić koji je Protueksplozijska služba sigurno detonirala, ali tek nakon što je u operacijskoj dvorani ispod toga krova uspješno završio operativni zahvat.

Pri pronalasku umalo su stradali radnici građevinske tvrtke, a život im je spasilo to što je zvončić djelomično bio zahrđao.

Idi na 24sata

Komentari 100

  • Pazisežena 03.05.2023.

    Opet će oni to raditi kad smo konji

  • Mortivoje 03.05.2023.

    Martić je sad tamo gdje je oduvijek trebao i biti. U zatvoru. Slobodu dočekati neće.

  • Sivonja i Vesna 03.05.2023.

    Hrvatski jezik šta je to?

Komentiraj...
Vidi sve komentare