Vjerujem da se slažete, usprkos tome što su oči javnosti usmjerene na lokalne probleme dok se bijeda drugog kraja svijeta zanemaruje, da svako dijete zaslužuje hranu, vodu, sklonište i barem osnovnu zdravstvenu skrb te osnovno obrazovanje, započinje svoju priču Vanja Matković (26), pedagoginja iz Varaždina koja radi na magisteriju iz kliničke psihologije, a tri godine provela je studirajući u Chicagu. 

Volontiranje smatra važnim dijelom života i oduvijek je htjela pomoći u nekoj siromašnoj zajednici. Davnih dana zaljubila se u Afriku, a posebno ju je zbog svoje tragične prošlosti privukla Uganda. 

- Bili su britanska kolonija, zatim pod diktaturom psihički bolesnog Idi Amina i na kraju jedva preživjeli teror, masakr i genocid Konyeve vojske. Upravo sve te tragedije učinile su Ugandu jednom od najsiromašnijih zemalja na svijetu i unazadile je za nekoliko desetljeća - objasnila je Vanja. 

Tražeći volonterske programe, na internetu je naletjela na organizaciju Whisper koja se brine o siromašnoj, bolesnoj i napuštenoj djeci u Ugandi. Odmah se prijavila, i početkom kolovoza već je bila u Ugandi, u selu Mutai pored grada Jinje. Planirala je ostati dva mjeseca, no vidjevši razmjere bijede i probleme s kojima se stanovnici ondje bore, otkazala je povratnu kartu za Hrvatsku. Planira ostati najmanje sljedećih sedam mjeseci. 

- HIV je ogroman problem ovdje. Mnogi roditelji umiru od side i ostavljaju iza sebe nezbrinutu djecu koja su najčešće i sama zaražena HIV-om, također zdravstvena skrb je veoma loša tako da mnoge majke umiru pri porodu. Žene su potlačene i silovane svakodnevno, muškarci imaju po 2, 3, čak i 4 žene, neovisno o tome kojoj vjeri pripadaju, a kontracepcija je u mnogim primitivnim sredinama nešto sramotno i nezamislivo - nastavlja ona objašnjavajući kako su, unatoč teškim problemima, ljudi iznimno srdačni i topli. 

U dječjem domu u selu Mutai skrbi o 26 djece, dok je nemoguće nabrojiti koliko je mališana u okolnim selima kojima je pomogla. Uz glad i HIV, među vodećim problemima je bolest koja nastaje zbog ugriza muhe "Tunga penetrans" koja se učahuri i razmnožava u tkivu. Simptomi izazivaju truljenje dijelova tijela u kojima se nalaze muhe. Pogoduju im nehigijenski uvjeti, a naziv za mjesto ugriza je "jigger". 

- Moj posao ovdje sastoji se od pružanja prve pomoći i odstranjivanja “jiggera” u praktički napuštenim, izuzetno siromašnim selima, traženja napuštene, izgladnjele, bolesne djece ili djece na samrti, podučavanja i socijalizacije djece u Whisperovom sirotištu u Mutaiu i obilaženja bolnica u potrazi za djecom kojoj je pomoć izuzetno potrebna, ali roditelji ili skrbnici nisu financijski sposobni da pruže djeci liječničku skrb. Samo odstranjivanje jiggera nije bolno i radi se s malim kirurškim skalpelima, ali ukoliko se jiggeri ne izvade, zaraženi dijelovi tijela postaju strašno bolni i često ljudi i djeca ne mogu ni hodati - objasnila je Vanja koju stanovnici zovu Muzungu. 

Početak joj nije bio jednostavan, a dnevni raspored je prilično gust. 

- Moj dan počinje u 6 sati ujutro i nerijetko završava tek u 22 sata navečer. Za vrijeme boravka ovdje pijem vodu iz bunara, lice, kosa i odjeća stalno su puni prašine, razni insekti su me izboli nebrojeno puta, hrane u selima ima i nema, dosad sam već preboljela malariju, parazite u želucu zbog čega sam se grčila u bolovima, ali iskreno, osjećam se sretnija nego ikad prije u životu! Kada sam potpuno premorena i dosta mi je svega, sjetim se nekih beba kojima smo doslovno spasili život te kako sam se osjećala kada sam ih prvi put primila u ruke, izgladnjele, bolesne i nemoćne, a sada ih gledam kako puze oko mene. Potrebe su velike, srećom sve više ljudi je voljnih pomoći, a mi koji smo ovdje-dajemo sve od sebe - objasnila je. 

Upravo kako bi još bolje i konkretnije pomogla mališanima, pokrenula je crowdfunding kampanju na platformi indiegogo. 

- Svakog dana rađaju se potpuno zdrava djeca koja zbog neimaštine obolijevaju i gladuju te mnoga od njih umiru zbog neuhranjenosti. Upravo kako bi se pomoglo tim nesretnim ljudima, započela sam projekt sakupljanja financijskih sredstava - donacija, koje će se iskoristiti za kupnju lijekova i plaćanje bolničkih troškova. Za ovu, nerijetko zanemarenu djecu, medicinska skrb i mogućnost školovanja vjerojatno su jedina prilika da se izvuku iz neimaštine i nastave koliko toliko normalan život. Na primjer, 200 kuna godišnje pokriva troškove školarine za jedno dijete u lokalnoj školi gdje će dnevno dobiti i doručak, 6-7 kuna osigurava 2 obroka dnevno za dijete u razvoju, par dječjih cipela po cijeni od 20-ak kuna omogućiti će da se izbjegnu povrede, infekcije i paraziti - kazala je pozivajući sve koji su u mogućnosti da se uključe, jer i najmanja uplata će nekome pomoći. 

Sredstva se mogu uplatiti na linku, ili na poseban račun u Hypo banci: Svrha uplate: donacija za djecu Ugande, Vanja Matković Hypo-Alpe-Adria Bank Hrvatska, IBAN: HR41 2500 0093 2045 3759 1.