To je to što me zanima!

'Moja djeca nemaju ni WC ni kupaonicu, a kuća prokišnjava'

Zimi je najteže. Crtiće gledaju potpuno zabundani. Tu su skafanderi, debele čarape, jakne, pa čak i rukavice na rukama. To mi slama srce, kaže samohrana majka Slađana...
Vidi originalni članak

Živim za dan kad više neću morati gledati miševe kako trče oko našega kreveta, rekla nam je samohrana mama Slađana Hrgovan (39) iz sela Žibrinovec nadomak Križevaca.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Usput pokazuje tijesni prolaz kraj ormara iza kojeg se glodavci na kraju uvijek sakriju, a ona ne može izaći na kraj s njima. Što ne čudi, s obzirom na to da Slađana sa svojih dvoje djece, Igorom (4) i Majom (6), živi u oronuloj kući bez osnovnih higijenskih uvjeta. Tople vode nemaju, kao ni zahod. Nuždu obavljaju u štali pored kuće, a kupaju se u plastičnom lavoru nasred sobe ili u kuhinjici, koju jedino griju u kući. Vodu prije toga ugriju na peći na drva. Svaki predmet koji imaju u kući netko im je poklonio.

- Da se barem možemo pošteno okupati, kao ljudi - zavapila je Slađana.

Od svojih snova, kaže, teško će odustati. Priznaje da je pokreće neizmjerna želja da djeci pruži bolji život.

- Zimi je najteže. Crtiće gledaju potpuno zabundani. Tu su skafanderi, debele čarape, jakne, pa čak i rukavice na rukama. To mi slama srce. Na kraju sam nabavila grijalicu, a onda je došao i račun za struju. Bilo je to zadnji put da sam je upalila – rekla je brižna majka. Katkad se svi nakon crtića presele u kuhinju i spavaju na trošnom kauču koji se jedva drži. Bar su u toplom, kaže Slađana.

A i voda im ne kaplje po glavi dok spavaju. Krov sklepan od trulih dasaka prokišnjava. Jedan pogled dovoljan je da se shvati kako je samo pitanje dana kad bi im se mogao srušiti na glavu.

Obitelj živi od 1000 kuna socijalne pomoći. Slađana zato golem trud ulaže u svoj vrt, u kojem je zasadila mnoge vrste povrća. Dan im, kaže, ne može proći bez zdravog variva. Raditi ne može jer novca za vrtić nema. Djecu zato vodi sa sobom kamo god da ide, pa i u šumu.

- Drva za ogrjev nabavljam sama. I ponosna sam na to. Baratam motornom pilom jednako kao kuhačom u kuhinji. Djecu ostavim na sigurnome mjestu s kojeg ih mogu gledati, dam im igračke i ponesem sendviče. Tad se primim posla. Kasnije sva drva u nekoliko rundi nosim doma. Eto, to vam je naše grijanje – govori Slađana.

Njena skromna dječica igraju se potrganim, prastarim igračkama. Pitam ih jesu li ikad vidjeli more. Kažu da nisu. Slađana se odmah raznježi. Sjeti se svog prvog i zadnjeg ljetovanja. Išla je u 4. razred osnovne škole. Bila je na Pagu. To je jedino mjesto na svijetu koje bi voljela opet posjetiti. Barem, kaže, na jedan dan.

Pomozite im da bolje žive

Obitelj Hrgovan, koja živi od 1000 kuna socijalne pomoći, možete omogućiti bolji život uplatom na tekući račun u Privrednoj banci Zagreb, na ime Maja Hrgovan, Žibrinovec 26, 48260 Križevci, HR 96 23400093 232192828

Idi na 24sata

Komentari 304

  • hajmonaulicenarodehrvatski 27.07.2018.

    kad bi ljudi samo malo otvorili oci i poceli gledati sto se desava oko njih svijet bi postao toplije mjesto. sistem u kojem zivimo nas je savrseno odvojio od onog najvaznijeg, a to su emocije i humanost. mi vise ne osjecamo patnju ljudi kojima je tesko nego ih gledamo sa zgrazanjem i mislimo da su sami krivi. nitko ne zeli patiti, nitko ne zeli biti gladan, prljav, nitko ne zeli gledati svoju djecu u neimastini, nitko ne zeli biti na cesti, kopati po smecu u potrazi za zalogajem koji ce ih jedan korak, bar nakratko, maknuti od smrti. mene dusa boli kad vidim sto se oko mene desava, a najvise od svega me boli sto nisam u mogucnosti svima njima osigurati ono najosnovnije sto je covjeku potrebno za onu sretnu malu iskru u oku. tako je malo potrebno da se svi ponovno mozemo nazvati jednom velikom obitelji. previse smo fokusirani na izvanjske, fizicke razlike i zaboravljamo da smo u grudima, tamo gdje kuca zivot, svi jednaki...da vapimo za mirom, slobodom, osjecajem vrijednosti, pripadnosti, srecom, ljubavi, za svojim malim mjestom pod ovim toplim suncem - za nas, nasu obitelj, prijatelje, pa i najstranijeg stranca koji sanja vec dugo isto sto i svatko od nas. nevjerojatno mi je da smo dopustili nekolicini obicnih smrtnika da od nas naprave robote, ljude bez cilja, prazne...postali smo produzena ruka diktatora, obavljamo prljavi posao za njih, a nismo toga ni svjesni. pogledajte samo sto smo sa svojim praznim hodom ucinili drugima, slabijima...:(

  • mily59 02.05.2018.

    Vidi se da su jadni, gdje je otac te djece? A sto se tice mora, puno djece koji zive u boljim uvjerima nikad nije bilo na moru.

  • tutek 27.04.2018.

    Ne znam za djecu ali koliko vidim mama se dobro hrani...

Komentiraj...
Vidi sve komentare