Međunarodno pomorsko pravo koje uređuje spašavanje imovine i osoba propisuje da spasilac može tražiti naknadu za spašenu imovinu, ali ne i osobe.
POGLEDAJTE VIDEO:
Osobe kojima su spašeni životi nisu dužne za to ništa platiti.
Kažu to u Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o troškovima spašavanja Britanke Kay Longstaff (46), koja je 18. kolovoza skočila s kruzera.
Analizu troškova imat će do kraja tjedna.
Podsjetimo, punih desetak sati 46-godišnja Britanka Kay Longstaff je provela u Jadranskom moru prije nego što su je 19. kolovoza ujutro pronašli pripadnici ophodnog broda Obalne straže RH 'Cavtat'. Prije 'pada' u more, kako je to opisala istražiteljima, Longstaff je vrijeme provodila sa svojim partnerom Craigom Raymentom na palubi kruzera 'Norwegian Star'.
Kada se Rayment odlučio povući u njihovu kabinu, Britanka je jednostavno nestala sa sedme palube i završila u moru. Bio je to pad od 23 metra, a udarac je bio toliko silan da je Longstaff pri udarcu u površinu vode ozlijedila lice.
Nakon tjedan dana dvije su neovisne istrage pokazale da je ona zapravo namjerno i dobrovoljno skočila u more te da je pritom bila 'vrlo odlučna'.
Istragom je zaključeno da su Longstaff i njen partner cijeli dan pili te da je njegovom odlasku u kabinu prethodila njihova svađa. Emocionalno stresna situacija u kombinaciji s alkoholom također je mogla Britanku 'gurnuti preko ruba'. Longstaff je u međuvremenu ostala pri svojoj priči 'da je pala unatraške', a istražitelji ne isključuju ni opciju da se Britanka, usred alkoholiziranosti i šoka, jednostavno ne sjeća da je skočila sama.
Desetak sati na pučini je preživjela plutajući i pjevajući, a rekla je da joj je pritom pomogla i dobra tjelesna forma koju održava yogom.
S obzirom da je potraga za njom uključivala tri plovila i jedan zrakoplov, spašavanje je koštalo milijune kuna, no to će sve pasti na leđa hrvatskih poreznih obveznika.
Odgovor Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u kojem obrazlažu zašto je spašavanje besplatno, prenosimo u cijelosti:
"Obveza spašavanja ljudi koji su u opasnosti na moru naša je obveza i dio hrvatskog zakonodavstva (Pomorski zakonik, Zakon o lučkim kapetanijama), a preuzeta je u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora i Konvencijom o sigurnosti ljudskih života na moru (SOLAS), kao i Konvencijom o traganju i spašavanju iz 1979. godine (SAR Konvencija).
U skladu s gore navedenim konvencijama kojima je RH članica, svaka obalna država mora osigurati da se pomoć pruži svakoj osobi u pogibelji na moru bez obzira na nacionalnost ili status takve osobe ili okolnosti u kojima se ta osoba našla. Čak štoviše međunarodno pomorsko pravo koje uređuje spašavanje imovine i osoba propisuje da spašavatelj može tražiti naknadu za spašenu imovinu, ali ne i osobe. Osobe kojima su spašeni životi nisu dužne za to ništa platiti.
Prema tome, traganje i spašavanje ljudskih života u pogibli na moru dio je opisa poslova djelatnika Lučkih kapetanija, za koje se ne naplaćuje naknada od spašenih osoba. Izuzetak su slučajevi onečišćenja mora, a u kojima troškove intervencije i sanacije od onečišćenja snosi brodar kad se za to kroz istragu utvrdi odgovornost brodovlasnika odnosno brodara.
U ovom konkretnom slučaju, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je koordiniralo akciju spašavanja, ali nije provodilo istragu o samom događaju s obzirom da se isti dogodio u području koje je izvan teritorijalnih voda Republike Hrvatske, pa je u takvim slučajevima postupanje nadležnih institucija za istraživanje nesreća zemlje pod čijom zastavom plovi brod.
Podaci o troškovima spasilačke akcije se prikupljaju, te će troškovi biti utvrđeni tijekom ovog tjedna, po dovršetku analize akcije."