Žene u Hrvatskoj daleko su od ravnopravnosti s muškarcima ako je posao kojim se žele baviti politika. Iako je odredba da u Saboru treba biti najmanje 40 posto žena donesena još 2008., u ovom sazivu ima ih 26 posto, a i tu brojku treba uzeti s rezervom jer dobar dio ih je uskočio kao zamjena za muške kolege koji su dobili funkcije u Vladi i ministarstvima. I nije to pitanje diskriminacije u strankama, stvar je jednostavno u tome da hrvatski birači nemaju povjerenja u žene. Na prošlim parlamentarnim izborima žene su osvojile manje od 20 posto glasova, a na lokalnoj razini situacija je još gora.
U općinskim i gradskim vijećima sjedi samo 15 posto žena. Možda ne bi bilo loše da birači razmisle o svojim navikama jer, barem sudeći prema njihovom izgledu na početku i kraju mandata, muškarci bavljenje politikom zapravo podnose lošije od žena.
- To se vidi na premijerima i ministrima, gotovo svim ljudima koji su obnašali važne funkcije. Stres čini svoje – kaže mr.sc. Damir Jugo, dekan Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment. Možda je najveću promjenu doživio Ivo Sanader. Pionir trgovine erotskim materijalima u Jugoslaviji i zamjenik ministra vanjskih poslova u Tuđmanovoj Hrvatskoj 2003. je osvojio birače uvjerivši ih i da glasaju za neki bolji, uljuđeniji HDZ. Nacija se zaljubila u vitkog i mladolikog 50-godišnjaka pravilnih crta lica.
Šest godina kasnije na cjedilu nas je usred krize ostavio neki korpulentan čovjek izgužvanog lica i bijele kose. I na Zorana Milanovića se, otkad je premijer, sve više “lijepe” kile i sjedine. - Na Milanoviću je stres ostavio trag. On je kao osoba vrlo uporan i tupi svoje do besvijesti, što je vrlo antipatično. To se sad već vidi i na njegovu izgledu. U zadnje vrijeme je malo ‘pokisnuo’ – kaže mr. sc. Karlo Blagus, predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.