Osjetio sam strašnu vrućinu. Vidio sam dim i vatru na 30-ak metara udaljenosti od nas, kako se spušta niz brdo prema nama u obliku polukruga. Okrenuo sam se nazad i počeo trčati. Osjetio sam stezanje vrata i obraza. Vrućina je postajala sve jača i čuo sam huk vatre. Trčao sam koliko sam mogao preskačući kamenje, a onda mi je još jača vrućina spržila šake. Gledao sam kako su se same od sebe deformirale, prsti se iskrivili, vidio sam da neću moći pobjeći. Okrenuo sam se i iza sebe vidio vatru. Uhvatila me za 3-4 sekunde. Kombinezon mi je izgorio do donjeg rublja, a čizme se deformirale i rastvorile. Uhvatio sam vikati: "Ajme, izgorio sam, upomoć". Trojica mojih kolega zapomagala su 15 metara od mene. Došao sam do njih da budemo skupa, tako je u listopadu 2011. godine svjedočio Frane Lučić, jedini preživjeli od 13 vatrogasaca koji su došli gasiti vatru na Kornatu 30. kolovoza 2007. godine.
POGLEDAJTE VIDEO: Obilježena je 13. godišnjica stradavanja na Kornatima
Njegove riječi teško su padale na prisutne u sudnici zadarskog Županijskog suda. Slike koje su izgovorene riječi stvarale izazivale su mučninu i kod onih koji te ljude nisu poznavali. Pred prisutnima govorio je jedini preživjeli, još sav u opeklinama i izobličen od vatrenog zagrljaja kojem se jedini uspio othrvati. Nije mu bilo lako. Liječnici su morali dati dozvolu da uopće smije govoriti o toj boli koju nosi na svojoj duši.
Njegovi kolege umrli su u mukama tog jezovitog dana. Još uvijek se ne zna zašto, a nije potpuno jasno ni kako. Najmanje se zna tko je za to kriv. Zna se samo da je to najveća tragedija hrvatskog naroda od Domovinskog rata.
- Boljelo me. Izvijao sam se. Bili smo strašno žedni. Pokraj nas je bila naprtnjača. Tomislav Crvelin je puzeći išao do nje pokušavajući je otvoriti. Onda je Ante Juričev dopuzao, tukao ju je kamenom da je raspara i izvadio boce s vodom koje smo popili za 20-ak minuta. Kada sam shvatio da pomoć ne dolazi sjetio sam se mobitela koji je ostao čitav. Nekako sam ga zglobovima uspio izvaditi. Spaljenih šaka, zubima sam utipkao 93 i stisnuo za zvati. Ali signala nije bilo. Pomoć nije dolazila. Čekali smo pomoć 5-6 sati. Dok smo ležali i čekali pomoć preletio nas je helikopter, no nije se zaustavio nego produljio u smjeru Dugog otoka - govorio je Lučić dok je publika ostajala bez daha.
Smrtno ranjeni ljudi čekali su pomoć koja ih je jednostavno preletjela. Nisu imali vode ni za piti, a poslali su ih gasiti požar. Umirali su u mukama. Zašto? Nitko nije kažnjen za to. Kao da se ništa nije dogodilo. A ljudi su umrli, njihove obitelji su razorene neizlječivim ranama. Prizor je bio stravičan.
- Tomislavu Crvelinu izgorio je kombinezon do donjeg rublja, čelo do očiju je bilo crno. Josip Lučić je sjedio okrenut leđima koja su mu bila gola, skroz crvene boje, opečena. Vrat mu je bio crven i crn, a oko pojasa mu je ostao dio kombinezona. Anti Juričev Mikulinu su izgorjele noge. Na prsima sam mu vidio majicu, odijelo mu je izgorjelo i komadi su s njega otpadali, a glava mu je bila na pola crna i crvena. Karlo Ševerdija je bio cijeli izgoren, Ante Crvelin cijeli crven, nije imao odjeće, kao da je bio gol. A na Marinku Kneževiću sam vidio jedino da su mu noge do koljena izgorjele. Nisam znao gdje su drugi. U sebi sam govorio da se smirim da su sigurno tu negdje, živi – govorio je Lučić.
Tada su neki još bili živi. Kroz nekoliko dana, svi osim njega su umrli. Ozljede su bile jače. Sa svakom novom informacijom o još jednom vatrogascu kojem je vatra uzela život, bol je prostrujala cijelom zemljom. Umirali su jedan za drugim, padali sa suzama puštenim za onima umrlima prije njih. Njihovim obiteljima je najteže. Ostali su bez sinova, očeva, braće. Nitko ih više ne može vratiti, ali makar malo utješila bi ih pravda. Da se našao krivac. Ako to nije zapovjednik Dražen Slavica, koji je i sam prošao niz teških godina dok se nije pokazalo da nije odgovoran za mrtve, netko sigurno jest.
Previše je neodgovorenih pitanja i previše neodgovornosti prema istini, pravdi i onima koji su izgubili sve svoje. Tih 12 vatrogasaca nije trebalo umrijeti. Frane Lučić nije trebao biti osakaćen do kraja života. Što je pošlo krivo i tko je kriv za to? Odgovore nemamo. Vjerojatno nam ih neće ni dati. Hrvatska javnost je te odgovore zaslužila.
Zaslužio ih je Frane Lučić (32). Ali najviše su ih zaslužile obitelji poginulih vatrogasaca. Obitelji Marka Stančića (16), Hrvoja Strikomana (18), Gabrijela Skočića (19), Ivana Marinovića (32), Dina Klarića (33), Ivice (52), Tomislava (23) i Ante (24) Crvelina, Karla Ševerdije (17), Josipa Lučića (19), Ante Juričeva Mikulina (22) i Marinka Kneževića (52).
Iza mrtvih i ranjenog ostala su neodgovorna pitanja
Zašto nitko nije osuđen, a istraga proširena, nakon što je Dražen Slavica proglašen nevinim, zašto nisu podnesene druge kaznene prijave?
Zašto su maloljetni vatrogasci išli na gašenje?
Zašto su otac i sin bili zajedno na istom gašenju i zajedno poginuli?
Zašto kornatsku vatru nisu došli gasiti helikopteri koji su bili obećani zapovjedniku Draženu Slavici?
Zašto nisu poslane specijalne vatrogasne postrojbe, koje u nadležne, a bilo je slobodnih?
Zašto je pilot helikoptera dovezao krušku bez vatrogasaca u helikopteru i spustio je bez 500 metara dalje od vatrogasaca? Kako da gase vatru bez vode?
Je li tko odgovarao za neizvršenje zapovjedi jer je izdana zapovijed da helikopter ide gasiti na Kornat, a nikada nije išao?
Je li tko odgovarao za izdavanje zapovijedi pilotu kanadera koji je tada bio na gašenju požara u drugoj zemlji i van Hrvatske
Zašto je kanader u ključnom trenutku preusmjeren u Vodice?
Što je ubilo vatrogasce? Jako jugo, nehomogena plinska smjesa, curenje 400 litara goriva iz helikoptera, odbačena NATO-ova napalm bomba ili eruptivni požar, kako je to zaključio sud i utvrdio kao istinu?
Zašto obitelji poginulih i Frane Lučić uporno vjeruju u teoriju o napalm bombi koju je izbacio avion po povratku s bombardiranja Srbije?
Zašto su ignorirali paralelnu istragu koju su neovisno vodili roditelji poginulih, uvjereni da je tadašnji državni vrh zataškavao odgovornosti u vezi slanje vatrogasaca na teren i njihovo izvlačenje s mjesta nesreće?
Zašto netko iz državnog vrha nije prisutan na svim obilježavanjima obljetnica stradavanja vatrogasaca kod kamenih križeva Nikole Bašića koje su vatrogasci sami sagradili tehnikom suhozida?