Stipe Gabrić Jambo na listi Narodne koalicije? "S tim nisam najsretniji, ali to nije moja stranka. To ćete pitati ljude iz HSS-a.
Zlatko Hasanbegović s ustaškom zastavom? "To je prtljaga HDZ-a, ja to nemam".
Branimir Glavaš? "Ne bih komentirao".
Tihomir Jakovina i bonusi u Hrvatskim šumama? "To je greška, ti ljudi nisu iz SDP-a, ništa nije savršeno, ali u vrhu HDZ-a imamo ljude s pravomoćnim optužnicama".
A velika koalicija s HDZ-om? "Ne mogu odgovoriti na to pitanje, ali tko god želi rast Hrvatske, dobrodošao je".
Nema toga što Zoran Milanović nije izgovorio u sinoćnjem intervjuu za Novu TV. Pitanje je samo koliko je tih poruka bilo upućeno njegovim biračima. Odnosno, kakve su to poruke zapravo bile.
Bile su to poruke u kojima sukob interesa vlastitih uzdanica naziva "greškama", alibi za te greške pronalazi u optužnicama u HDZ-u, otvara mogućnost velike koalicije s tim istim HDZ-om, perući istodobno ruke od optuženika na listama Narodne koalicije.
Kakav je to samo roller coaster bio...
Prtljaga HDZ-a
A onda, teme na kojima bi lider ljevice mogao najlakše poentirati, poput Hasanbegovića s ustaškom zastavom, Milanović odbija komentirati jer, eto, ni s time on nema nikakve veze, budući da je to također "prtljaga HDZ-a". Stranke s kojom nije odbio mogućnost postizborne koalicije.
Ne bi se on htio miješati ni u Jamba, ni u Hasanbegovića, ni u Glavaša.
U što se onda miješao?
Pa eto, raspričao se o gospodarstvu, zapošljavanju, poreznoj politici, zapošljavanju mladih, gospodarskom rastu... Da bi cijelu tu brižno sklepanu konstrukciju uzdrmalo samo jedno podsjećanje na obećanja iz Plana 21.
Ali eto, Milanoviću sad treba vjerovati jer on "ne daje obećanja nego realne planove". Pa tko vjeruje, vjeruje. Tko ne vjeruje, nevjernik je.
Ipak, za jednu poruku moglo bi se reći da je skrojena posebno za njegove birače. "Ja svoje bitke vodim s puno ožiljaka i kad sam rekao da neću još dugo biti u politici - neću. Još nemam 50 godina. Još ovaj mandat".
Dakle, ovo bi trebala biti zadnja kampanja Zorana Milanovića. Zadnji herojski juriš na vlast. Zadnji pokušaj da ostavi traga i spasi Hrvatsku od hadezeovsko-mostovske ujudurme.
A taj pokušaj ponovno se svodi na kalkulacije i kompromise.
Proviri i ćirni
Umjesto taktike "izađi i bori se", koju je sam promovirao u prošloj kampanji, Milanović pribjegava taktici "proviri i ćirni". Tjednima se sakriva, pa se nakratko ukaže. Izbjegava bitke i propušta šanse, jednom bi govorio o "papcima", drugi puta o programima, ali nikada o ustašama. Malo bi osuđivao, malo štitio optužene, ali nikada ne bi optuživao Glavaša.
Malo bi dijelio lekcije, malo tražio izgovore.
I dok se njegovi birači još oporavljaju od traumatične vladavine Domoljubne koalicije, Milanović se ponovno - po tko zna koji puta - obraća nekom drugom glasačkom tijelu. Računajući da na svoje birače ne treba trošiti energiju.
Prije mjesec-dva vladalo je uvjerenje, a za mnoge ono vrijedi još i danas, da će se rujanski izbori voditi oko Hasanbegovića, a ne oko poreza i gospodarstva. Tim više što su se ove zime SDP i HDZ u pregovorima s Mostom složili gotovo oko svih programskih točaka.
Da bi na scenu nakon toga stupili Hasanbegović i društvo.
A o tom Hasanbegoviću čak ni danas Milanović ne želi govoriti. Kao da se ne radi o osobi koja još uvijek nastupa kao član Vlade, pa makar tehničke, i koja će već sutra biti na izbornoj listi HDZ-a. On nije njegova prtljaga.
Prije nekoliko dana glasnogovornica SDP-a Danica Juričić sastavila je na Twitteru zanimljiv komentar: "Nema razloga da HDZ pobijedi, ali fakat nema razloga".
I možda fakat nema.
Ali isto tako, SDP bi fakat morao skupiti dovoljno razloga zbog kojih bi netko trebao glasati za Zorana Milanovića i njegovu Narodnu koaliciju, prije nego što se na dnevnom redu opet nađe onaj jedan, za mnoge na ljevici osnovni Razlog zbog kojeg je HDZ dosad pobjeđivao.