Hrvatska veleposlanica iz Kijeva Anica Djamić, unatoč granatiranjima do jučer višemilijunskog grada, rekla je da iz Ukrajine ne ide dok iz nje ne izađe i posljednji Hrvat. Već šesti dan podrum ambasade joj je i ured i blagovaona i stan koji dijeli s više ljudi u zgradi. Javila nam se na poziv toliko smirenim i sabranim glasom koji bi vjerujemo smirio i Vladimira Putina.
Kakvo je trenutačno stanje u Kijevu, o koliko Hrvata ondje vodite brigu, jesu li svi na sigurnom?
Upravo radimo na otpremanju jedne obitelji za Hrvatsku i ne mogu vam sada otkrivati koliko je Hrvata odlučila unatoč svemu ostati u Ukrajini.
Ako smijem primijetiti osim vas 'čuje se' potpuna tišina, gdje se trenutno nalazite?
Da, ne čujete ovdje ništa osim mene, a tišinu remeti zvonjava mog mobitela. Zvoni dan i noć. U podrumu smo zgrade u kojoj je inače ambasada.
Koliko vas je trenutno ondje?
Samo dvoje. Više ljudi je ostalo u zgradi no trenutno nas je samo dvoje u podrumu.
Ratno stanje nam nije nezamislivo, ali takoreći do jučer je se u Kijevu vodio normalna život kao u Zagrebu i kako nitko nije očekivao ovakve scenarije, jeste li se opremili zalihama hrane i vode?
Za sada još nismo gladni i žedni no u trgovinama je nestalo mlijeka, kruha, ulja zapravo svih nužnih odnosno živežnih namirnica. Ne znam kako će biti za koji dan no trenutno mi je najveća preokupacija biti ovdje za naše građane i pomoći im kako god je moguće.
PRATITE UŽIVO:
Na koji način pratite što se događa u gradu i ostalim dijelovima Ukrajine, nestaje li vam struje?
Srećom, struje još imamo što znači da imamo i način za komunikaciju. Ovaj mobitel mi je trenutno glavno sredstvo za sve. Zbog toga se trudim da što kraće razgovaramo jer moram biti na raspolaganju Hrvatima ovdje, a telefon stalno zvoni jer zovi svi koji su zabrinuti kao i oni kojima pomažemo organizirati prijevoz do Hrvatske.
Koliko je Hrvata ostalo u Ukrajini i za koliko njih još morate osigurati povratak kući?
Ne mogu sada o brojkama no dio njih se ne želi vratiti u Hrvatsku. Ostat će u Ukrajini pod svaku cijenu. Upravo radim na otpremanju jedne obitelji za Hrvatsku. Tako rješavamo slučaj po slučaj. No tu sam za sve kojima treba pomoći.
Što pišu ukrajinski mediji?
Pišu se tekstovi o pobjedama ukrajinske vojske i tako se ljudima diže moral. Prenose sve vijesti koje narod ohrabruju. Susjedi se međusobno bodre i podržavaju unatoč situaciji koja nije dobra. Puno je ljudi otišlo iz grada.
Što kaže vaša obitelj, pitaju li kada ćete se vi vratiti, koliko vas često zovu?
Ja nemam svoje obitelji, ali imam širu obitelj koja me stalno kontaktira i svi brinu, ne samo o meni, nego svim ljudima ovdje, pitaju kako smo, kako mogu pomoći i to nam svima puno znači.
O Djamić se malo zna i do rata Rusije s Ukrajinom vrlo rijetko je punila medijske stupce.
- Poslala bih vam svoju biografiju, ali trenutačno to nije moguće – kaže nam ljubazno.
Ono što se zna jest da je radila u Uredu predsjednika države gdje ju je zatekao i bivši predsjednik Stjepan Mesić kojem je bila savjetnica za europske integracije 2000 do 2005.
- Anicu sam zatekao u uredu kada sam postao predsjednik i smatrao sam za sve koji su profesionalno radili svoj posao da ih treba zadržati. Svi službenici su ostali kada sam ja došao na Pantovčak jer su, kažem, radili svoj posao. Od savjetnika sam zadržao one nisu radili u propagandi. Gospođa Anica bila je jedna od njih, vrlo educirana, govorila je više jezika. Bila je dobar analitičar – prisjeća se Stjepan Mesić.
Dodao je kako je Djamić bila jedna od najsavjesnijih savjetnika koje je imao.
- Vidite da nisam pogriješio kada sam je poslao u ambasadu - kaže Mesić.
Razgovarali smo s više ljudi iz nekadašnjeg Mesićeva ureda i svi govore isto: "To je jedna krasna, samozatajna žena. Za nju se zaista mogu imati samo riječi hvale."