Izgrizao me je pas od moje none i nonića pa su ga morali uspavati. Sjećam se malo napada i kola Hitne pomoći u koja su me stavili. Ničega drugog, rekao je Erik Pavletić (9) iz Rovinja.

Kad su mu bile tri godine, u dvorištu njegove bake u Roču po licu i tjemenu izgrizao ga je njemački ovčar. Baka ga je na nekoliko sekundi ostavila samog u dvorištu kako bi se javila na telefon. Da mu vrate lice, riječkim je liječnicima trebalo punih šest sati, a psa koji ga je izgrizao odmah su uspavali.

- Sjećam se kao danas. Lice našeg jedinca, posebice jedna strana, bilo je rastrgano od oka do ruba usnica. Kroz ranu na obrazu mogli su se vidjeti Erikovi zubi. Bilo je strašno i ni sami ne znamo koliko je šavova zaradio. Osim estetike, liječnici su operacijom trebali spojiti i živce na licu mojega sinčića - prisjetila se dječakova majka Jelena (40). Unatoč traumi, hrabri Erik o svemu otvoreno razgovara, a od pasa danas nema nikakvog straha.

- Nimalo se ne bojim pasa te čak imam mješanku Auru i četveromjesečnog Bigija. Jako ih volim i stalno se igram s njima. Čitao sam ovih dana da psi u zadnje vrijeme često napadaju djecu. Psa ne smiješ vući za rep, udarati ga ili ljutiti. Trebaš ga samo maziti, kao što i ja mazim svoje pse. I oni me jako vole, kao i ja njih. Nisu svi psi isti, kao ni ljudi - objasnio nam je dječak koji na licu gotovo nema ni jedan ožiljak.

Majka i otac Saša (37) smatraju da je dječaku pomogla krema od posebnih trava koju su nabavili iz Crne Gore.

- Prije toga probali smo puno skupih krema, no pomaka nije bilo. Čim smo mu lice počeli mazati tom kremom, jedna po jedna rupica od šava je nestajala - govore roditelji. Ponosno ističu da je Erik traumu prebrodio sam.

- Često je crtao sebe i baku u kolima Hitne, a psihologinja je rekla da je baš na taj način sam pobijedio traumu. S našim psom Aurom sreo se samo nekoliko dana nakon što je izgrižen. Suprug Saša ga je ponovno sprijateljio s njom i odlično je to prihvatio. Nasreću, sve je to sad iza nas - kažu roditelji.