To je to što me zanima!

'Nesretni smo i očajni, Dora je discipliniran i poslušan pas...'

Dječak (7) kojeg je u subotu u mjestu Zajci u Istri izgrizla rotvajlerica uspješno se oporavlja. U KBC Rijeka sanirali su mu ozljede i pušten je kući. Njegova majka je u lošijem stanju
Vidi originalni članak

Nije ni nama jasno što se dogodilo. Dora je uvijek bila razigrana i dobra, a prije svega poslušna i disciplinirana. Očajni smo i nesretni, a sad nam je samo najvažnije da se dječak i njegova mama oporave. U ovom trenutku samo smo na to uredotočeni, suznih očiju i u potpunom šoku govori D.L. iz mjesta Zajci, nadomak Potpićana u Istri.

Njegov otac M.L. vlasnik je trogodišnje kuje, rotvajlerice Dore, koja je u subotu izgrizla susjedu E.B. (37) i njezinog sina N.B. (7). Sve se dogodilo u obližnjem vinogradu gdje su trseve uređivali dječak i njegova mama, a susjed je sa Dorom bio u blizini na svom zemljištu. Dora se naglo zaletjela prema dječaku i krenula ga gristi po nogama. Majka je u panici pokušala obraniti dijete, a Dora je potom dohvatila i nju.

Brzo je dotrčao i vlasnik psa, no do tada je kuja uspjela izgristi i majku i dijete. Kako doznajemo od dječakovog djeda, sedmogodišnjaku je izgrizena stražnja strana potkoljenice i stražnja strana bedra. U KBC Rijeka na Kantridi su mu sanirali ozljede i dječak je pušten kući, ali mora ići na previjanja i promjenu drena.

Njegova mama je nažalost u lošijem stanju. Zbog ugriza na lijevoj potkoljenici morala je na operaciju, a u riječkoj bolnici kažu da su rane sanirane te da će uskoro biti premještena na Odjel za rekonstrukcijsku i plastičnu kirirgiju radi daljnje obrade. Dječakov djed kaže kako se sedmogodišnjak brzo psihički oporavio od svega i nije ljut na psa. Svima je trenutno najvažnije da se maleni i njegova mama što brže i uspješno oporave.

Obje obitelji u potpunom su šoku zbog svega, a oduvijek su u dobrim susjedskim odnosima. Problema nikad nije bilo i dječak je dobro poznavao kuju Doru koja je na kraju ugrizla njega i njegovu mamu. Što je nagnalo psa na takvu reakciju doista je teško reći. Dorini vlasnici kažu kako su posljednjih 30 godina uvijek imali pse u svojoj obitelji, skrbili o njima i nikad nisu doživjeli nikakav problem. Tim više ih je pogodila ova situacija i kažu da se osjećaju krivima te da snose stopostotnu odgovornost. Vrijeme, nažalost, ne mogu vratiti, ali učinit će sve što je mogu da pomognu izgriženom dječaku i njegovoj mami.

U ponedjeljak je u njihovoj kući bila i veterinarska inspekcija te su njima, kao i policiji, dali izjavu o događaju. Odluku o tome što će biti sa Dorom, odnosno, hoće li ostati na životu, prepustit će isključivo nadležnim veterinarskim službama. Kuja će sljedeća dva tjedna biti pod nadzorom veterinara, a potom će pasti odluka o tomu što će dalje biti s njom.

Dora je, inače, pas koji nije na lancu, ima svoj boks u kojem boravi i spava, a dobar dio dana provodi na prostranom dvorištu. Vlasnici kažu da je od čistokrvnih roditelja rotvajlera, iako nikad za nju nisu dali izraditi rodovnik. Uredno je cijepljena i čipirana.

Idi na 24sata

Komentari 368

  • Hidrant 15.03.2017.

    Najgluplja pasmina pasa odabrana po mjeri vlasnika

  • Visakha 14.03.2017.

    Iako dosta toga ovisi o samom vlasniku i socijalizaciji, cinjenica je da su odredene vrste pasa agresivnije od ostalih. Nisam nikad cula da je labrador ili zlatni retriver nekog napao i izmasakrirao, ali za rotvajlera, dobermana, staforda jesam i to cesto. Te agresivnije pasmine doista ne bi trebao nabavljati svatko, tj. prodaja, uzgoj i drzanje tih pasa bi trebala biti dozvoljena samo ljudima bez dosjea, uz provjeru uvjeta i uz obaveznu edukaciju.

  • MauriceMikhael 14.03.2017.

    Nastavak : Napravio mi je samo podljev u obliku tocke, s gornje strane sake, uzasno me to boljelo i godinama se taj trag nije povlacio ( mala crvena tockica ). Ne moram govoriti da nikada vise nisam dosla kod prijateljice. Strah od pasa tada je nastao. Rijesila sam ga se tek kad smo nabavili psa, bebu jazavcara. Ta luda beba napadala mi je gleznjeve nogu. Ja sam se tako bojala da sam jednom skocila na krevet, gdje je suprug odmarao uz TV i skoro njemu polomila noge. A onda je on poludio i rekao da se vise prestanem bojati, sto sam s vremenom i uspjela. 10 godina sam izbjegavala bilo kakav kontakt, na ulici sam se okretala ako bih vidjela veceg psa i odlazila okolnim putem. Jednom sam covjeku usla u auto dok je cekao suprugu pred ducanom, pas je osjetio moj adrenalin i ravno na mene. Drugi put sam skoro nogu slomila, jer je nekakv copor lunjao ulicom, a ja uletila u ducancic, koji je imao spustenu stepenicu, medjutim to nisam primijetila od straha. Suprug je morao doci po mene u drugi dio grada tada, iz ducana nisam izlazila. Zaboravila sam reci da me prijateljica pitala kad me pustio da li da ga istuce, sto sam je odbila i rekla da pas sada uopce vise nece znati zasto. Onda mi je priznala da njezim otac njega tuce. Moja vesta ili njen otac, whatsoever. P.P.S: Kao sto kaze Cesar Millan : " Psi zive u trenutku. " Znaci nemaju glupa sjecanja kao mi ljudi, zlopamtila. A ovaj trenutak isprovocira uvijek covjek, a ne zivotinja. Kraj price.

Komentiraj...
Vidi sve komentare