Nije mi prvi put da sam spašavao dupina, rekao nam je 44-godišnji ribar Dražen Arković, koji je postao pravi junak s mora kada je, u četvrtak ujutro u blizini Primoštena skočio s ribarskog broda u mrežu punu ribe kako bi spasio zapetljanog dupina.
POGLEDAJTE VIDEO:
'Oni vam sve osjećaju'
- Dupini imaju sva osjetila kao mi, sisavci su. Nije jednostavno, skočio sam među svu ribu iako uvijek postoji opasnost da je unutra primjerice galeb, pauk ili neka druga opasnija riba. Uvijek kažem, bit će što bude, glavno je spasiti dupina. Dupina se ne bojim - kad stavim ruku na njega, on zna da sam ja tu da ga spasim i neće postati agresivan. Sve oni osjećaju - priča nam 44-godišnji ribar.
Odluka da spasi dupina iz ribarske mreže pala je upravo na Dražena. Iako mu je, kaže, to već četvrti takav slučaj, nije mu ugodno skočiti u ribarsku mrežu zbog opasnosti koje se mogu naći u njoj, ali pored svih strahova prioritet mu je ipak spasiti dupina.
- On je u panici, bori se za svoj život i agresivan je dok ne osjeti moju ruku, a tada se automatski umiri jer zna da mu sigurno hoću pomoći. Dupini su jako pametne životinje, osjećaju više nego što mi mislimo - objašnjava Dražen.
'Tako vam je to, more se mora poštovati'
Ribarstvom se bavi, kaže, gotovo cijeli život.
U svojoj je obitelji on četvrta generacija ribara. Još kao dječak školske praznike je provodio s ocem na moru i ribarskom brodu, a tijekom godina se znao naći i u potencijalno opasnim situacijama pa ne bi htio da ga u ovom poslu prate njegova djeca.
- Bilo je situacija kad mi nije bilo ugodno, ali što se tiče dupina, to ne smatram opasnom situacijom. Tako vam je biti ribar, ovaj posao donese svakakve izazove, bude prisutan i strah, ali najgore se bojati. More je nepredvidivo, treba ga poštovati - kaže.
'Moj tata je spasio dupina'
Dražen ima troje djece koji, zasad, nisu krenuli njegovim stopama.
Jedna kći je na studiju u Zagrebu, sin se bavi sportom, a najmlađa je, kaže Dražen, luda za životinjama. Iako ne ide s njim ribariti, obožava gledati očeve snimke i ponekad se pohvaliti prijateljima u razredu.
- Ujutro sam najmlađoj kćeri poslao ovu snimku skoka, odmah se pohvalila u razredu kako je njezin tata spasio dupina. Njoj bude srce k'o kuća, curica obožava životinje. Imamo i dva psa doma. Djeca ne slijede moje stope, nadam se i da neće. Iskreno, ne bih volio da se bave ovim poslom. More je opasno, a ovaj posao se sve manje radi iz gušta. Danas je ribarstvo sve, samo ne gušt. Već nekoliko godina se nadamo da će 'sutra' biti bolje, a osim toga, nije ni isplativo, na teškom je to rubu. Sretni smo ako pokrijemo troškove i ne odemo u minus. Međutim, nećemo plakati, uvijek vjerujemo u bolje sutra. Možda je to samo prirodan proces. Ako nije danas, bit će sutra - zaključio je Dražen.