Istražili smo tko su monstruozni ljudi čiji su zločini ledili krv u žilama javnosti u posljednjih 50 godina. Ubojice, silovatelji, sadisti izvirali su iz mirnih i običnih ljudi kojih se nitko nije bojao. Svoje sredine pretvarali u mjesta užasa te žrtve i obitelji zauvijek ranili svojim postojanjem. Tijekom ljeta objavljujemo najbolje priče...

Josip Miroslavić osuđen je na 25 godina zatvora zbog brutalnog ubojstva i iživljavanja nad tijelom udovice Milke Podlesek (76). Prvi je osuđenik koji je dobio dugotrajnu kaznu zatvora u Hrvatskoj od njezina uvođenja krajem 90-ih godina prošlog stoljeća. 

Miroslavić, zvani Mlinarić i Dugi, već je odležao 20-ak godina po zatvorima zbog pet silovanja i pokušaja silovanja. 

Odvukao je Milku zajedno s biciklom

Njegova posljednja žrtva vozila se biciklom poljskim putem u Lukavcu oko 18 sati 12. kolovoza 1998. godine. Miroslavić, koji je tek izašao iz zatvora, zaskočio je nesretnu ženu. Čvrsto ju je primio zajedno s biciklom i odvukao. Oborio ju je na zemlju i tukao rukama i nogama. Milka se opirala i vikala. Međutim, silovatelj ju je uspio skinuti. Razbacao je njezinu odjeću po kukuruzištu. Nogom joj je pritisnuo trbuh. Htio ju je silovati, ali nije imao erekciju. Milka je i dalje zapomagala i nije ju uspio silovati.

Ugušio ju je kako ga ne bi prepoznala i prijavila policiji. Na kraju je žrtvi ugurao klip kukuruza u anus. Polovicu drugog klipa stavio joj je u usta, a preostali dio u vaginu. 

Udovica je živjela sama, nikome se nije zamjerila

Milka Podlesek bila je vitalna i vedra žena. Nakon smrti supruga živjela je sama u drvenoj kući. Susjedi su o njoj imali samo riječi hvale. U vrijeme ubojstva njezina kćer je radila u Njemačkoj. Nikome se nije zamjerila.

Kasnije se ustanovilo da je krvnik bio pijan za vrijeme stravičnog zločina. Imao je 1,15 promila alkohola u krvi i 1,8 promila u mokraći. 

Prolazniku je bilo čudno njegovo ponašanje

Stjepan Sedmak sreo je Miroslavića nakon zločina. 

- Vidio sam da trlja ruke kao da ih pere, što mi je bilo čudno jer u blizini nema vode. Upitao sam ga što radi, a on mi je odgovorio da se pere - ispričao je Sedmak na sudu. 

Pitao ga je od čega se pere, ali nije mu odgovorio. Bilo mu je čudno njegovo ponašanje. U prvi tren mislio je da je obavljao nuždu. Promatrao ga je dok je biciklom otišao prema glavnoj cesti, a zatim je otišao vidjeti što se to događalo u kukuruzištu. 

Prekrio tijelo sušenim i izgaženim klipovima kukuruza

Naišao je na ugaženu travu, ali izgledala je kao da je netko prešao valjkom preko nje. Vidio je ljubičasti bicikl s platnenom torbom. Okolo je bila razbacana ženska odjeća i cipele. Desetak metara dalje vidio je tijelo Milke Sedmak. Bila je prekrivena sušenim i izgaženim klipovima kukuruza.

Šokiran je pozvao policiju i odveo ih do mjesta gdje je pronašao nesretnu udovicu. Pozvali su i Hitnu pomoć, ali liječnik je mogao samo konstatirati smrt. 

Manijak prvo šutio, kasnije sve priznao

Već idući dan policajci su uhitili Miroslavića i osumnjičili ga za ubojstvo. Pred istražnim sucem nije želio govoriti o zločinu, ali kasnije je sve priznao. Za potrebe suđenja obavljeno je psihijatrijsko vještačenje u Vrapču. Silovatelja su, inače, već dva puta prije vještačili. 

Dr. Ksenija Korbar iz Psihijatrijske bolnice u Popovači već je prije napisala da je teže zapostavljena i emocionalno oštećena osoba, zaostalog duševnog razvoja na razini debiliteta, izrazito patoloških svojstava ličnosti i sklon alkoholu. Zaključila je kako mu je potrebno liječenje i čuvanje u psihijatrijskoj ustanovi. Tri godine kasnije liječnici iz Vrapča potvrdili su mentalnu retardiranost, ali su smatrali kako liječenje u ustanovi neće poboljšati njegovo stanje. 

Na posljednjem vještačenju opet je ispričao svoju priču:

Završio je četiri razreda osnovne škole. Oca se ne sjeća jer je poginuo u ratu 1945. godine. Majka mu je umrla od posljedica moždanog udara s 84 godine. Do tada nije išla kod liječnika. Počeo je piti s 12 godina. Nakon izlaska iz zatvora 1975. godine pio je svakodnevno - deset piva ili litru vina ili po pola litre konjaka ili rakije. Pao je jednom pijan sa sestrinog balkona 1976. godine i došao k sebi tek dva dana kasnije.

Dok je razgovarao sa psihijatrima gledao je u pod. Bio je smrknut. Psihijatri su zaključili da je unatoč prethodnim dijagnozama mogao shvatiti što čini iako je bio smanjeno ubrojiv i pijan u vrijeme zločina. 

Recidivist koji je počinio posebno okrutan zločin

Sutkinja Dušanka Zastavniković-Duplančić obrazložila je u presudi kako je osuđen na dugotrajnu kaznu jer je recidivist te da se radi o posebno okrutnom zločinu.

Kaznu je potvrdio i Vrhovni sud.