Povodom obljetnice havarije i potonuća Titanica, u to vrijeme najvećeg broda na svijetu, donosimo vam feljton u sedam nastavaka o pomorskoj tragediji u kojoj je 15. travnja 1912. život izgubilo više od 1500 ljudi...
Potonuće RMS Titanica uzrokovao je ogroman i nekontrolirani požar na brodu, a ne udarac u ledenu santu u Sjevernom Atlantiku - tvrde neki stručnjaci koji su prije tri godine objavili nove dokaze koji potkrepljuju tu teoriju. Tako se za tragediju u kojoj je živote izgubilo više od 1500 putnika 1912. pogrešno optuživalo kapetana koji nije uočio ledenu santu na vrijeme, tvrde znanstvenici u dokumentarcu televizije Channel 4 emitiranom prije par godina.
Vatra je gorjela danima
Prema njima, Titanic je potonuo zbog vatre koja je danima tinjala u potpalublju broda.
Novinar Seanan Molony koji se već 30 godina bavi proučavanjem tragedije Titanica, došao je do fotografija koje je snimio glavni električni inženjer na brodu. Na Njima se vide velike crne mrlje u unutrašnjosti broda s desne strane trupa, a upravo na tom mjestu je brod poslije "probila" ledena santa. On je zaključio kako su mrlje nastale zbog dugotrajnog požara u jednoj od prostorija kotlovnice. Taj je požar pokušavalo ugasiti 12 ljudi, no bio je prevelik da bi ga uspjeli iskontrolirati. Temperatura je u tamo prelazila preko 1000 Celzijusa.
Dobili stroge upute da se požar ne spominje
Policajci su na bordu navodno dobili stroge upute od predsjednika kompanije koja je izgradila Titanic, J. Brucea Ismaya, da se ne spominje požar niti jednom od 2500 putnika.
- Službena je istraga potonuće Titanika okarakterizirala kao "Božji čin". Realno, dogodilo sa savršeno preklapanje tri katastrofična faktora, vatre, leda i nemara - rekao je Molony. Nitko nije istraživao vatru, a jasno je kako je ona mogla oslabiti trup za 75 posto na određenim dijelovima.
Tu tezu podupire i stručnjak koji je više od 20 godina istraživao Titanic, Ray Boston.
On je izjavio kako je požar ugljena započeo tijekom isprobavanja brzine broda, čak 10 dana prije nego je brod napustio Southamptom. I da nije udario u ledenjak, brod bi potonuo prije dolaska u New York, uvjeren je Boston.
Masoni utjecali na "istinu"?
Tajna arhiva u kojoj se nalaze imena dva milijuna masona prvi put je javno objavljena na stranici Ancestry, te otkriva u kolikoj su mjeri masoni bili uključeni u kontroverznu britansku istragu o najvećoj katastrofi onog doba. Arhiva potvrđuje da ne samo da su sudac koji je nadgledao britansko povjerenstvo o katastrofi i glavni istražitelji, nego i oni koji su izbjegli cenzuru - svi bili masoni.
Dok je istraga američkog Senata pokazala da je krivac bio britanski trgovački odbor zbog "labavih regulacija koje su dopustile da na brodu bude tako mali broj spasilačkih brodova", britanska istraga, koju je predvodio Lord Mersey nije optužila odbor.
No Lord Mesey, pravim imenom John Charles Bigham, bio je, kako se sad saznaje, mason koji je pristupio londonskoj loži 1881. godine. Njima je pripadao i predsjednik odbora, Sydney Buxton, koji je postao članom iste godine u Limehouseu u istočnom Londonu.
Imena još najmanje dvojice od pet članova stručnjaka koji su sudjelovali u istrazi, također se nalaze u masonskoj arhivi; a to su profesor John Harvard Biles, specijalist za mornaričku arhitekturu i Edward Chaston, viši inženjer.
U međuvremenu se doznalo i da su Lord Pirrie, koji je bio direktor brodogradilišta Harland and Wolff u Belfastu, u kojem je izgrađen Titanic, i jedan od direktora kompanije koja je bila na čelu White Stara (tvrtke u čijem posjedu je bio Titanic), također bili masoni.
Stručnjak za Titanic, Nic Compton, autor knjige 'Titanic on Trial', izjavio je sljedeće:
'Istraga o Titanicu u Velikoj Britaniji označena je kao "korigirana" jer je iz nje izbačena većina uključenih. Samo troje putnika je ispitano, s tim da su svi pripadali prvoj klasi. Jedina osoba na koju su obje istrage navalile pod punom spremom bio je kapetan broda California koji se nalazio na udaljenosti od 13 km i čija je posada gledala kad su s Titanica ispalili signalne rakete, a nisi učinili ništa dok nije bilo prekasno'
Compton tvrdi da su se Britanci više fokusirali na populističke probleme, kao primjerice jesu li na spasilačke brodove primali bogate putnike koji su im nudili mito i zašto se nisu vraćali po ljude koji su plivali oko broda.