Markusu Hermin i dr. Peter Pek iz Kasesela pokraj Frankfurta na konjima su se zaputili na gotovo 400-kilometarski put iz Bocanjevaca kod Valpova do Plitvičkih jezera, javlja Požega.eu.
Konje su do Bocanjevaca, sela u kojem je Peter sa svojom suprugom kupio kuću, dovezli na prikolicama.
Dobro su proučili trasu putovanja i odlučili 10-ak dana jašući upoznati ljepote Slavonije, Moslavine i Like kroz koje će šumskim i poljskim putevima stići do željenog cilja - Plitvičkih jezera.
- Prelazimo dnevno od 30 do 40 kilometara. Kako treba odmor nama tako i našim konjima. Odmor i smještaj pronalazimo kod dobrih ljudi, prvenstveno onih koji imaju životinje u štalama i hranu za njih pa tako i za naše konje. Na našem putovanju susrećemo dobre ljude i susretljive koji su uvijek spremni izići u susret i ponuditi nam smještaj. Evo vidite i ovdje smo u Buku naišli na veoma susretljivu obitelj Leist. Gospodin Zlatko, njegova supruga Katica i sin Ivan su nas ugostili i osjećamo se kao kod kuće. Nahranili su nam konje, a nama su ponudili večeru i doručak. Nisu nam htjeli ništa naplatiti - priča gospodin Peter dodajući kako je rijetko pronaći takvo gostoprimstvo koje su im pružili u obitelji Leist koji su im omogućili i ugodan smještaj za prespavati, istuširati se i obaviti osnovnu higijenu.
Budući da je bilo teško sporazumjeti se obitelji Leist s iznenadnim gostima za to se pobrinuo njihov prijatelj, također zaljubljenik u konje, poznati Bracika Horvat iz Požege koji je se svesrdno založio da se svi u potpunosti razumiju.
- Vidjeli smo dvojicu neznanaca kako na konjima jašu kroz selo. Prošli su nekoliko puta pokraj naše kuće i pitali smo se i mi svi tko su oni. Njima je netko rekao za našu obitelj i da gajimo tradiciju prema konjima i da je jedan naš sin zaljubljenik u konje. Duži niz godina imalo smo konje s kojima smo išli na razne proslave i smotre, posebno naš sin Stjepan. Zaustavili su se ispred naše kuće i nekako smo se uspjeli uz pomoć naše susjede s njima sporazumjeti i doznati što im treba. Bilo nam je teško s njima komunicirati dok nije stigao naš prijatelj Bracika - prepričava domaćin Zlatko Leist, a njegova supruga Katica dodaje kako joj ništa drugo nije bilo preostalo već da zasuče rukave i gostima priredi večeru dok su oni smještali i namirivali konje.
- Nije nam nikakav problem bio ugostiti ih, posebno kad smo vidjeli koliko su umorni. U našu se kuću uvijek zalazilo i nikad nitko nije ostao gladan niti žedan, pa tako niti oni. Primili smo ih da prenoće, počastili ih večerom i doručkom i poželjeli im sretan put. Razmijenili smo i kontakte pa tko zna danas sutra gdje ćemo se ponovno susresti - rekla je Katica Leist vrijedna domaćica koja se s njima šalila kad su pitali koliko će ih koštati smještaj, a ona im je odgovorila da joj moraju pomoći pomusti krave i rediti štalu.
Naspavani i odmorni kao i njihovi ljubimci zaputili su se iz Buka prema Požegi preko Požeške gore prema Novoj Gradiški i tako prema Moslavini i uz Unu i Savu prema Plitvičkim jezerima.