Premijerka Jadranka Kosor u slučaju prijenosa upravljačkih prava INA-e mađarskom MOL-u mora biti svjedok, ako ne i osumnjičenik, i zato se glavni državni odvjetnik, Mladen Bajić nipošto ne bi trebao s njom sastati. Tako glasi osnovna poruka pisma što ga je Anto Nobilo, odvjetnik bivšeg potpredsjednika Vlade, Damira Polančeca poslao glavnom tužitelju Bajiću. Nobilo upozorava da bi Bajićev sastanak s premijerkom bio u oštroj suprotnosti s interesima kaznenog postupka i značio bi narušavanje principa prava na pravično suđenje u predmetu u kojemu se bivšeg premijera Ivu Sanadera sumnjiči da je primio mito za predaju upravljačkih prava nad Inom MOL-u, šefa MOL-a Zsoltana Hernadia da je dao mito, a Polančeca da je bio pomagač u kaznenom djelu.
Hoće li Bajić prihvatiti ili odbiti sastanak s premijerkom nismo uspjeli doznati jer je na putu, a u njegovu Uredu poručuju da ne mogu govoriti u ime glavnog državnog odvjetnika.
Tvrdnju o suodgovornosti J. Kosor za predaju Ine Mađarima odvjetnik Nobilo argumentira s nizom podataka koje je razvrstao u “osam činjnenica”.
Na prvom mjestu ističe da je Kosor, kao članica Predsjedništva HDZ-a, i to nakon što je bila upoznata sa svim relevantnim činjenicama, glasala za prijenos upravljačkih prava nad Inom MOL-u. Isto je, dodaje Nobilo, učinila u odnosu na izdvajanje plinskog biznisa.
Drugo navodi da je Kosor u svojstvu potpredsjednice Vlade u više navrata na sjednicama užeg kabineta Vlade raspravljala o svakoj fazi pregovora između Vlade RH i MOL-a, te s ostalim ministrima odobrila svaki bitan pregovarački stav Vlade u odnosu na MOL.
Treće što ističe je da je Kosor bila na čelu Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja u trenutku kada je taj Fond prodao svojih sedam posto dionica Ine MOL-u. Na taj način je Hrvatska pala ispod 51 posto vlasništva dionica Ine. Bez toga pada udjela vlasništva ne bi ni došlo d pregovora o upravljačkim pravima u Ini. Nobilo to nije naveo u pismu Bajiću, no njegov klijent Polančec pred više je osoba rekao kako mu je Kosor priznala da ju je Sanader natjerao da uredi da se braniteljske dionice prodaju MOL-u.
Četvrti argument koji Nobilo ističe glasi da je Kosor po posebnoj odluci bivšeg premijera Ive Sanadera bila u timu Vlade RH (još su tim sačinjavali ministri Marina Dropulić, Ivan Šuker, te Damir Polančec) koji je usuglašavao posljednje verzije ugovora Vlade i MOL-a do najsitnijeg detalja. Tek kada su ugovori od strane te komisije odobreni oni su išli na glasanje u Vladu RH.
Kao peti argument navodi da je u završnoj fazi pregovora Kosor osobno sudjelovala u pregovorima s predstavnicima MOL-a.
Pod šesto ističe da je Kosor kao potpredsjednica Vlade glasala za završni tekst ugovora s MOL-om i to nakon prethodne detaljne prezentacije koju je upriličio Polančec.
Sedma činjenica koju Nobilo prezentira Bajiću kaže da je Kosor ovlastila Polančeca da potpiše ugovore s MOL-om koje danas želi osporiti.
Posljednja, osma stavka u pismu glavnom državnom odvjetniku kaže da, nakon što je Kosor postala predsjednica Vlade, osobno je vodila sastanke na kojima se odlučivalo u uvjetima preuzimanja tvrtke Prirodni plin d.o.o. te o rokovima u kojima bi se ta transakcija morala izvršiti i ni jednom nije osporila eventualno izvršenje preuzetih obaveza. Da je išta u tada potpisanim ugovorima, navodi se u pismu, bilo štetno ili sporno ne bi nastavljala pregovore o uvjetima ispunjenja preuzetih obaveza, već bi tražila raskid ugovora. Dapače, osobno je predsjedala nastavnim sastancima s MOL-om na tu temu te poduprla Aneks Glavnog ugovora o plinskom poslovanju kojeg je odobrila vlada kojoj je bila na čelu.
Tvrdeći to Nobilo zaključuje da zbog svih činjenica Bajić treba odbiti sastanak koji mu je premijerka predložila.