Kasne su 40-e godine prošlog stoljeća. Nakon pobjeda nad Njemačkom u drugom svjetskom ratu, dvije vodeće svjetske sile, SAD i SSSR pomalo ulaze u sukob. Počinje hladni rat, a s njim i utrka u naoružanju.
Amerikanci vrbuju znanstvenike iz Njemačke. Zaboravljaju njihove grijehe. Bitno je samo nadjačati Ruse.
POGLEDAJTE VIDEO:
Rusi imaju svoj recept za pobjedu. Ali on će upaliti samo ako sve ostane tajno. Osnivaju se i niču 'zatvoreni gradovi'. Mjesta koja ne postoje na karti, mjesta iz kojih građani ne mogu izaći bez posebne dozvole.
Oni će poslužiti kao centri proizvodnje nuklearnog naoružanja...
POGLEDAJTE VIDEO
I živjeli su tako pojedini građani SSSR-a, izolirani od svijeta, bez da je itko bio svjestan njihova postojanja, desetljećima. Nije uopće bilo raritetno da netko za vrijeme života nikad ne napusti svoj rodni grad. A nisu to 'gradovi giganti' u kojima postoji milijun načina za zabavu i rekreaciju...
Lokacija, lokacija, lokacija
Dolaskom 90-ih i padom SSSR-a, pojedini 'zatvoreni' gradovi postaju otvoreni za javnost. Koliko ih je točno bilo u vrijeme SSSR-a, to nitko, osim eventualno pokojnog Staljina, ne može znati. Ali to ne znači da su ovi gradovi i njihov koncept otišli u prošlost. Trenutačno na teritoriju Rusije postoje 44 ovakva grada, a sumnja se i da postoji dodatnih 15, ali ta informacija ne može se potvrditi.
Što treba svakom dobrom zatvorenom gradu? Pa... Da je negdje gdje ljudi baš ne zalaze. A, srećom po Ruse, takvih mjesta ima dosta po Sibiru, u kojem je većina ovih nastambi. Uz to, bitno je da kraj sebe imaju izvor svježe vode, kako ne bi ovisili o matici.
Svaki od njih specijaliziran je za proizvodnju određenih komponenti, najčešće naoružanja. Pa se tako Viljučinsku, gradu u Kamčatki udaljenom 7000 km od Moskve, proizvode nuklearne podmornice. Trenutačna populacija grada je oko 20.000 stanovnika, a kad se ne bave podmornicama, onda love ribu. Imali su čast i da ih Vladimir Putin posjeti. Bilo je to 2007. godine kad je u gradu otvorio bolnicu i novu vojnu bazu. Iako se još od 2000-ih šuška kako će ovaj grad napokon postati 'slobodan', to se još uvijek nije dogodilo...
Ljudi u Vilijučinsku zapravo su pravi sretnici prema onima koji su 'zapeli' na drugim zatvorenim lokacijama. Dobar primjer za to je grad Dikson, ili kako ga njegovih 500-ak građana zove, "Glavni grad Arktika". Ovo mjesto nalazi se na obali arktičkog oceana i vjerojatno ste sami shvatili, jedno je od najhladnijih na planeti. Zimi temperatura pada i do -45 Celzijevih stupnjeva. Što se tamo točno događa i proizvodi, ostaje tajna.
Gradovi nuklearnih katastrofa
Jedan od većih zatvorenih gradova je Želenogorsk, prije poznat i kao Krasnoyarsk-26. Ovaj grad osnovan je 1950. godine s ciljem proizvodnje plutonija, a koristi se i kao baza za istraživanje svemira.
Nuklearni pogon u gradu ugašen je 2010. godine, ali otpad, i to onaj najgori, nuklearni, nije napustio grad. U njegovoj blizini nalaze se posebna 'skladišta' za njegovo zbrinjavanje. No to njegove građane posebno ne brine.
Na referendumu 1996. godine odlučili su kako žele zadržati status 'zatvorenog' grada. Uvjeti života tu su puno bolji od ostatka Rusije, ulice su navodno čiste, škole moderne, a javni prijevoz pouzdan.
Malo nuklearnog otpada očito nije toliko strašno.. Na fotografiji ispod možete vidjeti i jednog hrabrog kupača kako uživa na suncu...
Vratimo se iz srca Rusije na njezin istok. Nedaleko od Vladivostoka i granice s Kinom nalazi se mjesto Fokino, u SSSR-u znano i kao Tihokeanski.
Tu je nekoć u 19. stoljeću bilo ribarsko mjesto, da bi nekad u budućnosti Rusi shvatili da je to idealna lokacija za 'parkiranje' njihove pacifičke flote, pa su jednostavno zatvorili grad.
Temperature su ovdje puno bolje za život nego u ostatku Rusije, ljeti je ugodnih 20-ak, dok zimi temperatura rijetko pada ispod minus deset stupnjeva Celzijevih.
Tu je i Grad 40. Mjesto koje su Sovjeti svim silama htjeli sakriti od ostatka svijeta jer je tu krenuo njihov nuklearni program nakon završetka 2. svjetskog rata.
Ovaj grad zauvijek će biti zapamćen, uz američki Richland, kao prvo mjesto na svijetu na kojem je proizveden plutonij za nuklearna oružja.
Nažalost, 1957. godine u nuklearci Mayak, u kojoj je većina građana radila, došlo je do curenja radioaktivnog materijala, i to veće količine nego u Černobilu.
Mjesto je i dalje puno radijacije, generacije djece kasnije su rođene s teškim bolestima i deformacijama, ali je i dalje dom više od 80.000 ljudi. Zapadni svijet za ovu nuklearnu katastrofu doznao je tek 20-ak godina kasnije, početkom 1980-ih.
Tad se doznalo i da su Rusi dosta nuklearnog otpada bacali u obližnje rijeke, zbog čega su na tisuće ljudi koje su koristile vodu iz njih imale velikih zdravstvenih problema. Grad danas nosi ime Oziorsk.
POGLEDAJTE VIDEO:
I grad Sarov, centar ruskog nuklearnog istraživanja, zaslužuje nekoliko riječi...
Grad je cijelo vrijeme okružen vojskom koja patrolira i pazi da netko ne pobjegne, ali prije nego što uopće dođu do vojnika, građani bi trebali savladati nekoliko ograda s bodljikavom žicom.
U ovom je mjestu svoje živote 2019. izgubilo pet radnika Rosatoma nakon što je došlo do curenja radijacije za vrijeme eksperimenta vezanog uz proizvodnju nove vrste nuklearnog oružja.
Ne možemo ne spomenuti Noriljsk. Grad na samom sjeveru države s populacijom od blizu 200.000 ljudi. On je službeno zatvoren 2011. godinu, a zbog čega drugog nego zbog boljitka života građana.
Barem tako vlasti tvrde.
Taj status im donosi privilegije koje nemaju drugi gradovi, objasnila je administracija. Ako niste Rus ili Bjelorus, u ovaj grad nije baš jednostavno ući..
Pogledajmo i neke od ostalih zatvorenih gradova u kratkim crtama. Tu je Shikhany, grad na zapadu zemlje iz kojeg je navodno došao novičok kojim je otrovan Sergej Skripal, zatim imamo Novouralsk poznat po bogaćenju urana, tu je i Seversk, grad u kojem se 1993. dogodila jedna od najgorih nuklearnih katastrofa na svijetu.
Za ući u njega, primjerice, trebati proći čak šest check-pointova.
To su samo neki od ruskih 'zatvorenih gradova'. Neke je moguće i posjetiti, ali tek nakon teškog postupka ishodovanje dozvole. Neki su i dalje zatvoreni za strance. A neki i dalje službeno ne postoje.
Nema ih na karti.
Samo Putin zna gdje su i koje tajne kriju...