Prije godinu dana Nora Kuserbanj (5) nije mogla samostalno sjediti, stajati ni hodati. Danas se Nora može samostalno posjesti i sjediti sama bez pridržavanja, kaže njezina majka Martina Bijonda (35) nježno mazeći Noru po glavici.
Iako je postigla ogroman napredak, Nora još nije ostvarila najveću želju - prohodati. Nora je rođena gotovo tri mjeseca ranije i ima spastičnu cerebralnu paralizu. Svakog radnog dana provodi čak sedam sati na fizikalnim terapijama.
- Naš dan počinje buđenje u šest sati. Ja popijem kavu, prošećem našu kujicu Šapicu i nježno budim princezu u 7 sati. U pola 8 lagano ustaje, slijedi doručak pa se spremamo za terapije. U devet smo u Poliklinici Glavić, i tamo smo svaki dan do 14 sati. Tamo Nora marljivo vježba, nekad ima i suza, ali i meni se plače kad vidim koliko joj je nekad teško i naporno sve to. U pola tri jurimo kući gdje nas baka čeka s ručkom, potom Nora ide odmoriti, a zatim pravac poliklinika Polovina. Tamo moje oko plavo odradi još dva sata fizioterapije. I tako svih pet dana u tjednu - napisala je Martina u emotivnom postu na društvenoj mreži. Kao majci najveća briga joj je hoće li uspjeti staviti svoje jedino dijete na noge.
- Dok mi odrasli kukamo djeca nam mogu biti uzor. Uče nas strpljenju, ljubavi. Uče nas sve ono najiskrenije sto mi zaboravimo kroz život jer odrastemo. Jer se žurimo da imamo više, da imamo bolje, da imamo skuplje. A sve ono najbitnije je tu, samo treba pogledati u oči djeteta i kroz oči djeteta. Život je jednostavan, ali ga mi komplicirano - kaže Martina te dodaje da je obećala Nori da će njih dvije šetati zajedno ruku pod ruku i spremna je učinit sve da to obećanje ispuni.
- Nora nema djetinjstva kao ostali vršnjaci jer, eto, tako nam je Bog odredio.. Djetinjstvo mog djeteta prolazi u vožnji auta i jurcanja s jedne terapije na drugu. Iskreno se nadamo da će nam se to sve vratiti - piše Norina mama.
Nora je 17. prosinca 2018. po drugi put krenula na terapije u Polikliniku Glavić u Zagrebu. Prvih mjesec dana radili su s njom besplatno i to svakog radnog dana po pet sati dnevno. Najviše rade na stabilnosti trupa i mobilnosti zdjelice kako bi je mogli uspraviti na noge, a potom stvoriti obrazac hoda koji Nori nedostaje.
Osim na Lokomatu, Nora će imati terapije na Myru, velikoj kognitivnoj ploči, koja traži hvatove i zahvate s obje ruke, Tymu, balansnoj ploči za što stabilniji sjedeći položaj te na uređaju za smanjenje spazma.
Za još tri mjeseca treba im oko 90.000 kuna, što mama Martina i tata Denis Kuserbanj (37) jednostavno nemaju. Stoga su ponovno pokrenuli humanitarnu akciju pod nazivom Norin prvi korak - 2018. Kao i prvi put, akciju je odobrio nadležni gradski ured, a traje do 16. veljače 2019. godine.
Možete im pomoći uplatom na račun za posebne namjene u Zagrebačkoj banci otvoren IBAN HR3123600003511959793 – swift/bic: zabahr2x, na ime Denis Kuserbanj.