Nisu doktori, ali spašavaju živote. Upoznajte obitelj Filipović iz Podrujnice pokraj Metkovića koja nesebično daruje krv, najdragocjeniju tekućinu koja ponekad doslovno život znači. Otac Grozdan (45) te sinovi Klaudio (24), Danijel (20) i Emanuel (18) zajedno su se 22. rujna uputili u Crveni križ Metković gdje je održavala akcija dobrovoljnog darivanja krvi.
- Sretan sam što mi je Bog dao zdravlje da mogu drugima darivati krv. Najstariji sin Klaudio je prvi u obitelji počeo darivati krv dok je bio na fakultetu u Splitu, dao je nekoliko puta i kad se vratio s faksa pričao nam je kući kako bi svi trebali darivati krv, i tako je krenulo, dao sam krv do sada tri puta - priča nam otac Grozdan.
- Nisam ništa posebno nagovarao tatu da i on ide dati krv, nego smo nekako kroz razgovor i moje pozitivno iskustvo došli do ideje da idemo skupa - otkriva nam Klaudio, koji je pozitivno, možda i nesvjesno, utjecao i na braću.
- Svi koji se dvoume hoće li otići i darovati krv, neka imaju na umu da mogu s tim nekome spasiti život, pogotovo ako su krvna grupa 0 negativna jer u trenucima kada se nema vremena provjeravati krvna grupa, može se pomoći i spasiti čovjeka - mudro zbori tek punoljetni Emanuel te dodaje kako su on i brat Danijel ovog puta donirali 400 ml krvi, budući da im je prvi put, a inače se uzima puna doza od 450 ml.
- U prvom srednje sam išao u Dubrovnik na županijsko natjecanje baš o Crvenom križu, o povijesti, njihovoj djelatnosti, reanimaciji, pomoći unesrećenima i spašavanju ljudi u potrebi. Bilo je vrlo zanimljivo, a i važno je općenito u životu znati takve stvari jer nikad ne znaš kada ti to znanje može zatrebati - govori nam ozbiljno, a braća otkrivaju kako su ga doktori na davanju krvi prepoznali s natjecanja.
- Ja sam u obitelji zadužen na smijeh i podizanje atmosfere, tako je bilo i na darivanju krvi, pa nam je bilo veselo i ljudi me po tome zapamte - smije se.
- Znam da sam 0, a vidjet ćemo kada mi stigne knjižica darivatelja krvi, baš me zanima. Nadam se da ću biti negativna jer bi to značilo da mogu bilo kome dati krvi, da sam univerzalni davatelj - govori Emanuel.
U manjim gradovima poput Metkovića, gdje nema bolnice, akcije darivanja krvi organizira lokalni Crveni križ nekoliko puta godišnje, pa tako akcije u Metkoviću najčešće budu šest puta u 12 mjeseci.
- Vlasnik sam građevinske tvrtke, sinovi mi pomažu, tako da smo taj dan, kada je bilo darivanje krvi, uzeli slobodno. Jednom sam nakon darivanja otišao raditi, ali mi se zamantalo, nisam se dobro osjećao, pa sam vidio da treba poslušati liječnika kada kaže da se taj dan treba malo više odmarati. Na kraju krajeva, treba slušati i svoje tijelo - govori nam otac Grozdan kojeg su jednom odbili na darivanju, što se ponekad zna dogoditi iz različitih medicinskih razloga.
- Drago mi je darivati krv, osjećam se ispunjeno, jer znam da će tu krv dobiti netko kome će biti zaista potrebna - naglašava.
Iz iskustva u svojoj obitelji zna koliko je važno da su bolnice dobro opskrbljene zalihama krvi, što ga onda dodatno motivira.
- Moj brat je prije nekoliko godina imao prometnu nesreću pa je morao primiti krv. Nakon toga drugačije gledam na darivanje krvi, kada je netko tebi blizak dobro zahvaljujući tome što je druga osoba, neznanac, darovao svoju krv. To je odlična motivacija za svakoga, jer nikad ne znaš što ti život nosi, kada može tebi li nekome tebi dragom zatrebati krv - ističe.
- Ponosna sam na supruga i sinove, što čine jednu tako plemenitu stvar. Zahvalna sam Bogu na svima njima, što postoje, a jedino što mi možemo učiniti zauzvrat je upravo ovo što oni čine, daruju krv, dio sebe, kako bi liječnici onima koji su u potrebi mogli spasiti život. Ako su i jednoj osobi pomogli, učinili su mnogo. Njima sitnica, nekome cijeli život - rekla nam je Sanja dok je za ruku držala najmlađeg sina, osmogodišnjeg Tea.
- Kako je krenulo, vjerojatno će za 10 godina i najmlađi sin Teo s nama ići darivati krv, to bi bilo lijepo - zaključio je uz osmijeh tata Grozdan.