Na odlasku s dužnosti europske javne tužiteljice i šefice EPPO-a, Laura Kövesi govorila je u oproštajnom intervjuu o institucionalnim preprekama, kampanjama dezinformacija, pa čak i osobnim napadima na svoje tužitelje, te u tom kontekstu izričito spomenula Grčku i - Hrvatsku.

A Hrvatska u svemu tome ima dovoljno iskustva.

Jer sličan trnovit put sa stranim tužiteljima prošla tijekom suradnje s Haškim sudom. 

Tuđmanova vlast aktivno je sabotirala i bojkotirala suradnju s Tribunalom, pogotovo u vezi akcije Oluja, kasnije se kroz institucije otežavao pristup haških tužitelja hrvatskim arhivima i dokumentima, koristila se taktika otezanja i oklijevanja, optuženike se puštalo da pobjegnu, neke od njih čak se i skrivalo i financiralo, davali su im se lažni identiteti, dok su se istodobno na ulicama organizirale demonstracije protiv Haaga, kućne straže oko kuća optuženika, a išlo se čak i do zastrašivanja i prokazivanja svjedoka, pa i njihova ubijanja, kao u slučaju Milana Levara.

Hrvatska je činila sve da ne surađuje s Haagom, osim kad je to bilo apsolutno nemoguće izbjeći.

Blokada, pa slavlje

Primjerice, kad je premijer Ivo Sanader, sudionik prosvjeda protiv haških optužnica, skupa s Tomislavom Karamarkom slavio uhićenje Ante Gotovine što je konačno otkočilo pregovore o pristupanju Europskoj uniji.

Carla Del Ponte bila je tih godina promovirana u ulogu hrvatskog neprijatelja broj jedan. 

Danas, pak, europska tužiteljica Laura Kövesi otkriva slične probleme u suradnji s Hrvatskom kojima smo mogli svjedočiti proteklih godina u vezi najpoznatijih afera.

Pratili smo njezine svađe s premijerom Andrejom Plenkovićem oko nadležnosti EPPO-a, međusobno natezanje oko ovlasti nad istragama, njezino podsjećanje da premijer Plenković ne bi trebao poticati paralelne postupke, da bi sve kulminiralo Plenkovićevim instaliranjem Ivana Turudića na čelo DORH-a, nakon što se ovaj javno protivio nadležnosti europskih tužitelja u korupcijskim istragama.

Osobne prijetnje

Kövesi je, međutim, spomenula i osobne prijetnje europskim tužiteljima na društvenim mrežama, što je evociralo uspomene na antihašku histeriju i linč svjedoka, suradnika, tužitelja.

Hrvatska vlast željela je proteklih godina zadržati potpunu kontrolu nad istragama protiv korupcije, zbog čega su europski tužitelji postali glavna smetnja uhodanoj korupciji i pronevjerama europskog novca. 

Plenković se teško nosio s antikorupcijskim istragama bez političkog nadzora i pokroviteljstva, što je potvrdio i kritikom šefice DORH-a Zlate Hrvoj Šipek nakon što je uhitila ministra Darka Horvata bez premijerova znanja. 

Na isti način, bivše, uglavnom HDZ-ove vlasti, željele su zadržati kontrolu nad istragama o hrvatskim ratnim zločinima, naročito u akciji Oluja, pogotovo u vezi progona visokih časnika, u pravilu povezanih s HDZ-om.

Ratovi s premijerima

Kövesi je vodila javni rat s Plenkovićevom vladom, otprilike kao što su haški tužitelji vodili svoje ratove s Tuđmanovom i Sanaderovom, kao i Kosoričinom, ali i Račanovom vladom. 

"Nije stvar u pojedincima", kazala je Kövesi, "nego o mentalitetu koji i dalje postoji unutar sustava".

A taj mentalitet, usađen još početkom devedesetih, želio se obraniti od vanjskog, politički nekontroliranog utjecaja, u državi ustrojenoj po partijskom modelu nije se moglo dozvoliti stranim tužiteljima da kopaju po aferama, skandalima, pronevjerama, utajama, korupcijskom kriminalu ili ratnim zločinima koji se direktno navezuju na vladajuću strukturu.

Nekad se to podvodilo pod zaštitu nacionalnog ponosa, danas se to prodaje pod obranu državnog suvereniteta i institucija.

Zaštita "naših"

Sukob nadležnosti između domaćeg i europskog pravosuđa prečesto se svodio na obranu domaćih optuženika, generala, ministara, s namjerom da se zaustave neovisnih istražitelji i slučajevi podvuku pod skute hrvatskih, od vladajuće stranke instaliranih tužitelja.

Primjerice, zbog oduzimanja istrage u slučaju bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, šefice EPPO-a uputila je formalni prigovor Europskoj komisiji ističući "sustavne izazove Hrvatske u održavanju vladavine prava".

Nakon toga, Beroš je s optužnicom dobio posao u državnoj bolnici.

Teško je zamisliti kako bi izgledala Hrvatska bez haških tužitelja, baš kao što su europski tužitelji danas praktički postali jedino neovisno istražno tijelo koje se može baviti političkom korupcijom u državi u kojoj HDZ i Plenković žele kontrolirati pravosuđe i sudove.

I upravo žestoki otpori njihovu radu potvrđuju opravdanost njihova postojanja. Baš kao što je to bilo i s Haagom.