"Optužnica nije nikakav teret za Vladu", izjavio je jučer premijer Andrej Plenković, komentirajući optužnicu protiv četvorice njegovih ministara, pozirajući u društvu potpredsjednika Vlade Olega Butkovića koji je premijeru upućivao zabrinute poglede.

Jer, tko zna, možda je Butković sljedeći. Možda Butkovića već sutra neće biti uz premijera koji mrtav-hladan poručuje da uhićenje i procesuiranje njegovih ministara nisu teret za njegovu Vladu.

Iako gotovo svaki tjedan nastrada ministar jedan.

A nekad i četvorica odjednom.

Što je teret?

Ništa nije teret za Plenkovićevu vladu: ni optužnice protiv njegovih ministara, ni pravomoćna presuda protiv njegove stranke, ni afere dužnosnika njegova HDZ-a. Kako je to moguće?

Dapače, umjesto da podnese ostavku premijer je jučer čak napadao oporbu da "skače po temama koje im mediji ili DORH serviraju", a doveo je u pitanje i neovisnost DORH-a: "Što se nas tiče, DORH i Uskok su sto posto neovisni. Jesu li neovisni od drugih, ja to ne znam".

Kako je moguće da premijer čija četiri ministra idu na suđenje zbog korupcije, koji je izgubio petnaestak ministara zbog afera, koji se davi u korupciji, može napadati oporbu i pravosuđe, te istodobno poručivati kako "optužnica nije teret za vladu"?

Vladu koja nije sigurna koji ministar će već sutra zaglaviti u zatvoru ili na optužnici ili na naslovnici.

'Razumijevanje i poštovanje'

Premijer Plenković jučer je pobjedonosno objavio dogovor sa sindikatima javnih i državnih službi o povećanju osnovice za plaće, na što su sindikati dodali kako su pregovori bili "puni razumijevanja i poštovanja".

Poštovanje prema Vladi čiji ministri su na optužnici, zajedno s desetak drugih kompromitiranih ministara? 

Kako je moguće pregovarati s Vladom za koju se ne zna koji ministri će sutra u zatvor, a koji će na pregovore sa sindikatima? Preuzimati obaveze i nuditi garancije? Je li to Vlada kojoj treba vjerovati?

Nevjerojatno je da postoji demokratska država u kojoj je ovako nešto moguće. Da se premijer ne obazire na optužnice i korupcijske afere svojih ministara. I da se ovakva Vlada ne može srušiti. Jer, naravno, u parlamentu Plenković ima osigurane žetončiće.

Što se dogodilo s Plenkovićevom Hrvatskom koja je trebala navodno biti progresivnija, demokratskija, osjetljivija, osvještenija...? A u kojoj se štanca više korupcijskih afera nego u doba Ive Sanadera.

Ubio je sve - osim korupcije

Dogodilo se to da je Andrej Plenković ubio opoziciju u HDZ-u, a potom i na političkoj sceni. Ubio je ideologiju u svojoj stranci, što je dobro, kao i na političkoj sceni, od čega je ostala samo i isključivo korupcija. Ubio je ili osakatio demokratske institucije i ugušio političku odgovornost.

A sa svime time ubio je osjetljivost na afere.

Promovirao je cinizam, produbio apatiju, kreirao nemoć.

"Optužnice nisu teret za Vladu". Jer su optužnice postale normalne. Jer optužnice više nisu skandalozne. Jer se na njih više nitko ne osvrće. Optužnice ne vode vertikalno prema političkoj odgovornosti, već se razvodnjuju u horizontalnom eliminiranju ministara.

Plenković odabere ministra, ministar završi na optužnici, ministar - milom ili silom - ide s funkcije, Plenković nastavlja dalje kao da se ništa nije dogodilo. Do novog ministra i nove afere. To se zove normalizacija nenormalnog.

Pritom se ruga "ucviljenoj oporbi" da "skače po onome što im serviraju mediji i DORH". Premda im sve to serviraju upravo Plenković i njegovi ministri, njegova Vlada i njegova stranka.

Naši i vaši optuženici

I još jedan primjer cinizma: dok Plenković i njegovi stranački ljudi napadaju Antikorupcijsko vijeće da vodi saslušanje o Ini uz pomoć Uskokova optuženika, istodobno brani optuženog Borisa Miloševića da može i dalje sjediti u Hrvatskom saboru, jer za njega vrijedi presumpcija nevinosti.

Skandalozno za političara koji je na prve izbore izašao sa sloganom "Vjerodostojno". 

A još i ovo: "Ovo nije nikakav teret za vladu, nitko od njih nije u vladi". Da, jer su neki uhićeni dok su bili u Vladi.

Hrvatska, dakle, ima Vladu koja već sutra može izgubiti ministra zbog korupcijske afere. Ima Vladu kojoj je teško vjerovati. Koja teško funkcionira u ovim uvjetima. Koja je do grla u optužnicama i aferama. 

I koja je postala teret za Hrvatsku.