To je to što me zanima!

Osiguravali su je: Spašavali smo civile iz kninske bolnice

ČASNI RAVNATELJ Ulaskom u Knin, pripadnici 7. gardijske brigade morali su osiguravati bolnicu. Branitelje Hranića i Jurišu ganula je požrtvovnost ravnatelja
Vidi originalni članak

Poručnik Milan Hranić (56) iz Varaždina i narednik Izidor Juriša (43) iz Lepoglave u Oluji su, prilikom oslobođenja Knina, osiguravali kninsku bolnicu. U Domovinski rat obojica su otišli kao dragovoljci, a Hranića je dodatno motivirao odlazak mlađeg brata Stjepana, danas nezaposlenog veterana Domovinskog rata. Nakon ratnog iskustva, formiranjem 7. gardijske brigade postaje njezinim pripadnikom.

- U ranim jutarnjim satima 5. kolovoza 1995. godine 2. pješačka satnija 1. pješačke bojne sudjelovala je u oslobađanju Knina, i to iz pravca Crvene zemlje. Ulaskom u sam Knin na smjeru djelovanja bojne našla se i kninska bolnica. Pred ulazom u bolnicu pripadnike moje satnije dočekao je ravnatelj bolnice dr. Jovan Torbica.

Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

 

Loši uvjeti u kninskoj bolnici

 

Natporučniku Budenu, zapovjedniku 3. pješačkog voda, predao je bolnicu i upoznao ga sa situacijom u njoj - govori danas umirovljen Hranić.

Nakon preuzimanja uslijedio je obilazak same bolnice, a kako nije bilo ni struje ni vode, uvjeti u njoj bili su izrazito teški. Desetak članova osoblja bolnice i 60-ak bolesnih i ranjenih bili su smješteni u podrumu bolnice. Nakon uvida u situaciju zapovijeđeno je osiguranje s ciljem sprečavanja bilo kakvih nedopuštenih ulazaka i zaštite pacijenata i osoblja.

- Po zapovijedi zapovjednika satnije, natporučnik Buden i ja smo s 10-ak vojnika ostali u bolnici, dok je satnija nastavila napredovanje prema zadaći. Nešto prije podneva stigli su pripadnici Unprofora te smo u suradnji s doktorom Torbicom dogovorili da se zbog loših uvjeta u bolnici pacijenti i osoblje premjeste u njihovu bazu - prisjeća se Hranić. S obzirom na situaciju, kaže, suradnja s dr. Torbicom bila je korektna.

Ravnatelj ih nudio rakijom

- Garantirali smo za sigurnost, a dr. Torbica da nitko od njegova osoblja i pacijenata nije naoružan te samim time moguća prijetnja pripadnicima satnije. Bio je vrlo priseban iako mi se u početku činio pomalo nervoznim. No, svaka mu čast, do samog kraja ostao je sa svojim ljudima i to je kod mene pobudilo respekt i poštovanje prema njemu. Ponašao se vrlo odgovorno i profesionalno iako je bio svjestan situacije u kojoj se zatekao - govori Hranić. Prisjeća se kako ih je čak pozvao i u svoj ured te ponudio kruševačkim vinjakom Rubin, koji su odbili zbog ozbiljnosti zadatka.

 

Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Narednik Juriša i danas se sjeća televizijske scene u kojoj na traktoriću “Tomo Vinković” vozi prikolicu punu civila. Budući da je postojala mogućnost neprijateljskog djelovanja, odvezao ih je u bazu Unprofora.

U ratu je tanka crta razgraničenja između dobra i zla

- Ljudi su isprva bili iznenađeni ponašanjem hrvatskih vojnika, no shvatili su da nema nikakvih loših namjera, nego da im se želi samo pomoći - napominje Juriša, otac triju kćeri na koje je iznimno ponosan. Sudionik je Domovinskog rata kao pripadnik 7. gardijske brigade u čije je redove pristupio kao mladić nakon odsluženja vojnog roka. Danas je umirovljen.

- Mi smo bili profesionalna hrvatska vojska te smo profesionalno i odgovorno odrađivali svoje zadaće - odlučno kaže Juriša, dok Hranić napominje da je u ratu tanka crta razgraničenja između dobra i zla.

Idi na 24sata

Komentari 10

  • niskoristy 07.08.2015.

    Nema greške popis svih stranih diplomatskih predstavnika koji su bili na mimohodu može se naći na netu. A sjediti u naslonjaču u Beogradu ili Zagrebu, gledati TV Srbije ili HTV, primati vijesti iz druge pa i treće ruke pa biti upućen? Mislim da su upućeniji oni koji su bili na "terenu". Ali dobro slažemo se da se ne slažemo.

  • niskoristy 07.08.2015.

    Ne. Iskreno mi je svejedno što će Srbija njemu učiniti. On će dovoljno brzo bogu na istinu. Po mojem niti vaši niti naši zločinci nebi trebali izači iz zatvora, a kamoli šetati okolo i potpirivati mržnju zbog koje je ionako previše ljudi stradalo. A onako usput ovo je članak o paljenju hrvatske zastave koju je po ko zna koji put zapalio šešelj. Ne o ubijenim srpskim civilima ili njihovim zapaljenim kućama niti o tome da hrvatski zločini nebi trebali biti procesuirani. Imam i ja za tebe jednu vijest... I Srbi su protjerivali i palili drugima kuće. I mnogi će njihovi zločini proči nekažnjeno. A ja kao hrvat nemoram nego hoću privatiti hrvatsku verziju da se hrvatska branila, jer pogodi što, bio sam ovdje. Ja sam osobno kao dijete osjetio hladnu cijev kalasnjikova svog prvog susjeda srbina kad nam je rekao da ovo više nije naša zemlja. I točno... nisu imali pravo misliti kako su mislili, a mislili su "ovo je Srbija" za nešto što srbija nikad nije bila. Šešelju je mjesto u zatvoru, zločini neće biti procesuirani (ni sa koje strane) i srbija je bila agresor. Pa šta god ti kao duboko moralna osoba mislio o tome.

  • niskoristy 06.08.2015.

    efteling@ teško mi je razumijeti kako možes cijeniti šešelja. Ostavimo na trenutak po strani Srbe i Hrvate. Što je to šešelj u životu napravio, izjavio ili učinio da bi ga se moglo cijeniti. Bilo kao osobu ili kao intelektualca. Taj intelektualac je posvetio svoj život besmislicama kao što "linija Virovitica, Karlovac, Karlobag". Poticanju mržnje prema susjednom narodu. Treba li spominjati njegovo krajnje nekulturno izražavanje pa bilo ono i pred sudom koji ne priznaje. Dali je to ponašanje jednog intelektualca i može li ga se upoće takvim smatrati. A što se Bušića tiče mislim da jedina stvar koja je njemu i šešelju zajednička je njihov gorljivi nacionalizam. Samo što imam utisak da bi se sa Bušičem moglo argumentirano raspravljati, a to je jedna od odlika intelektualaca. Dali bi se sa šešeljom moglo argumentirano raspravljati pored tolike demagogije koju i dan danas prodaje? I da u pravu si previše se žestimo jedni na druge, previše je provokacija i odgovora na njih. I što se više ulazi u rasprave više je gluposti, a manje pravih argumenata...

Komentiraj...
Vidi sve komentare