Na službeni mobitel nazvala me djelatnica osiguravateljske kuće čiji klijent nisam nikad bila. Znala je moje ime, registraciju automobila, pa čak i koliko sam prošle godine platila obvezno osiguranje. Ponudila mi je istu policu u tvrtki za koju radi po 200 kuna nižoj cijeni. Kako može sve to znati, pitala je čitateljica iz Zagreba.

Pretraga njenog broja u dostupnim imenicima pokazuje samo ime tvrtke u kojoj radi i čija je linija. Djelatnici osiguravajućih kuća znaju i brojeve koji u imenicima nisu ni navedeni, rekao nam je čitatelj iz Samobora.

- Tajne brojeve imam na kućnom, fiksnom telefonu i na privatnom mobilnom. Svejedno su me zvali mjesec dana prije isteka osiguranja i ponudili mi nižu cijenu za istu uslugu - rekao je.

A Osječanin je primijetio da su ga iz osiguravajuće kuće s kojom nije poslovao zvali samo nekoliko minuta nakon što je pregledavao ponude osiguravatelja na njihovim internetskim stranicama.

Na pitanje odakle im telefonski broj, u sva tri slučaja, a riječ je o različitim osiguravateljskim kućama, njihovi djelatnici prvo su odgovarali kako su ih pronašli u telefonskom imeniku. Kad im se kaže da je to nemoguće, mijenjaju “ploču” pa tvrde da su ih korisnici osiguranja ostavili u njihovoj osiguravateljskoj kući. Ako ni to ne prolazi, onda objašnjavaju da su svi podaci dostupni preko Hrvatskog ureda za osiguranje. U tom udruženju društava za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj kažu kako je to nemoguće jer dio podataka nemaju.

- Podatke o policama obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti Hrvatski ured za osiguranje prikuplja temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Osobni podaci iz naše baze nikome nisu dostupni, a brojeve telefona ili mobitela mi ni nemamo - tvrde u HUO.

Što mogu učiniti oni kojima smetaju takvi pozivi, upitali smo Agenciju za zaštitu osobnih podataka.

- U navedenim slučajevima društva za osiguranje osobne podatke građana koriste za marketing. Svaki građanin ima pravo tome se usprotiviti prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka i u tom se slučaju osobni podaci ne smiju obrađivati. Onaj tko za marketing koristi podatke građanina koji se tome usprotivio krši zakon - objasnili su nam u Agenciji za zaštitu osobnih podataka. Kažu kako zakonitost obrade osobnih podataka u ovim slučajevima mogu istražiti ako im se podnese zahtjev. Ako se kršenje zakona i dokaže, Prekršajni sud može kazniti tvrtku s 20.000 do 40.000 kuna, a odgovorne u tvrtki s 5000 do 10.000 kuna.

U agenciji upozoravaju i da se osobni podaci mogu “odati” i na internetskim stranicama koje koriste “kolačiće”, odnosno “cookiese”.

- Posjetitelji takvih stranica trebaju biti svjesni posljedica prihvaćanja obrade osobnih podataka putem ‘cookiesa’ - kažu.

Ti su kolačići datoteke koje se pospremaju na računalo dok se surfa internetom, obično kad se prvi put posjeti neka stranica. Njima se pamte aktivnosti ili postavke i primjenjuju sljedeći put kad se posjeti ta stranica. Tako se pamti, na primjer, sadržaj košarice u webshopu.

Da bi kolačići nečiji broj telefona odali drugome, treba ga napisati, pa se čini da preko njih osiguravatelji ne dolaze lako do podataka. Vjerojatnije je da ljudi ipak ostave broj telefona ili druge podatke u nekom istraživanju pa to zaborave. No mnogi tvrde da zaposlenici osiguravateljskih kuća koji mijenjaju poslodavce, pritom “ponesu” i podatke o klijentima pa danas svi znaju sve o svima.

Podatke mogu dobiti i kriminalci

Jeftinije osiguranje mnoge razveseli, pa se ni ne žale na ovakve pozive, no ako su podaci tako dostupni, mogu ih i lopovi koristiti za provjeru je li kuća prazna.