Na tom suđenju trebalo je sjediti najmanje 150 ljudi koji su Huanitu pomogli i podržavali ga, ali sam eto sjedio samo ja i opet bih učinio isto. Ja sam osuđen zato što sam kopao zemlju kako bih pomogao bolesnom čovjeku koji u najgoroj fazi bolesti ne može ni stajati...
POGLEDAJTE VIDEO:
Priča nam to Huanitov prijatelj Goran Zakrajšek (47), koji je, uz Luksetića, osuđen na deset mjeseci bezuvjetnog zatvora zbog ilegalne proizvodnje i držanja marihuane radi prodaje. Tijekom sudskog postupka inzistirali su da se radilo o uzgoju biljke od koje je Huanito radio ljekovito ulje. To mu je, tvrdi, jedino pomagalo pri liječenju multiple skleroze, od koje boluje još od djetinjstva.
- Cijelo suđenje postavljeno je na krive noge jer, iako se konoplja smatra opojnom biljkom, ona je lijek koji pomaže ne samo kod multiple, AIDS-a, epilepsije, nego i kod problema s tlakom, šećerom i masu drugih bolesti.
Umjesto da se sudilo Ministarstvu i policiji što su uhitili bolesnika, sudilo se upravo bolesnom čovjeku - kaže Zakrajšek, koji je 20 godina radio kao grafičar, a kojeg smo zatekli u Matuljima, gdje živi kao beskućnik.
- Nije me briga hoću li u zatvor i ne pada mi napamet tražiti oprost. Smatram da smo Huanito i ja jednako nevini, ali on je valjda dobio višu kaznu jer je njegova zemlja i jer je u njegovoj kući pronađeno tih 11 stabljika. No naša savjest je čista - kaže Zakrajšek koji još nije dobio u ruke potvrdu drugostupanjske presude.
O presudi je čuo, kaže Zakrajšek, iz medija. Nije, dodaje, ni očekivao drugačiji ishod jer sustav, smatra, 'tako funkcionira'.
'Prestar sam da bi me pomilovali'
- Prestar sam da bi me netko pomilovao i ne želim se nikome žaliti. Ne osjećam nikakav pritisak i ako me Hrvatska želi strpati u zatvor, ja ću ići. Sasvim razumijem sutkinju, ona je oprala ruke iako je, po meni, ovo bila prilika da se napokon tu ‘drogu’ (marihuanu) izbaci iz zakona, legalizira i pomogne svim tim bolesnim ljudima. Mislim, do kada više? Zar trebaju svi ti bolesnici pasti u kolica i krevet prije nego što se nešto promijeni u njihovu korist? No žaliti se sigurno neću, a Huanita sasvim razumijem. Njegova situacija je totalno drugačija - smatra Zakrajšek koji pet godina živi u napuštenoj vojarni.
- Moj život se svodi na minimum i ne želim živjeti drugačije jer smatram da bi svaki građanin trebao imati besplatnu struju, vodu i lijekove. Oblačim se u Caritasu, i dalje kopam zemlju, pituram, šišam živicu, što god treba, i puno čitam - opisuje svoj života Huanitov prijatelj, kojeg se nerijetko može vidjeti na gradskim klupicama s knjigom u ruci. U Matuljima ga svi znaju i rado pozdravljaju, pa su mu i tijekom našeg razgovora, uz osmijeh, mahnuli prolaznici uz povik: “Gdje si Dugi, danas si nam moderan!”.