Jedan od napadača na sudionike prosvjeda "Ujedinjeni protiv fašizma", nepravomoćno osuđen ovoga tjedna na Općinskom sudu u Rijeci, tvrdio  je u svoju obranu kako mu nije poznato značenje pozdrava "Za dom spremni", premda je priznao da je o tome učio u školi.

Riječki Novi list u svom izvještaju navodi kako je maskirani napadač "dostavljač iz Rijeke", rođen 2001. godine.

Također, Novi list otkriva i stručnu spremu i zanimanje drugih osuđenih huligana, koji su kažnjeni novčanim iznosima od 3300 do 4200 eura: jedan je nezaposleni PVC monter, drugi je radnik sa završenom osnovnom školom, treći je zaposlenik s dva razreda srednje škole, ali ima i inženjera logistike i studenta Veleučilišta u Rijeci.

Učili su, učili...

Oni su, dakle, učili u školi o pozdravu ZDS, ali se pred sudom pravdaju da im nije poznato njegovo značenje. Je li to uvjerljivo obrazloženje osobe suočene s masnom novčanom kaznom? Je li to možda velika mrlja na savjesti hrvatskog obrazovnog sustava?

Ili se tim pozdravom huligani koriste upravo zato što im je to značenje poznato? Jer, u suprotnom ne bi za njime posegnuli u svojim napadima na povorku antifašista.

U isto vrijeme, hrvatski rukometaši prigrlili su Marka Perkovića Thompsona kao svoju maskotu i izvor nadahnuća na velikim natjecanjima, ali ne samo njegovu pjesmu "Ako ne znaš što je bilo", već i pjesmu "Golubovi bijeli" koja završava stihovima "Ostala su polomljena krila, a bili su za dom spremni".

Zdušni ZDS

Upravo te stihove s posebnim žarom pjevali su rukometaši u svlačionici nakon pobjede koja ih je odvela u polufinale Europskog prvenstva, a na snimci koja se vrti društvenim mrežama najveći entuzijazam u pjevanju upravo tih stihova iskazivao je Luka Cindrić.

"Mislim da je pogrešno nekoga zabraniti samo zato što voli svoju zemlju i pjeva o tome koliko je njegova zemlja lijepa", izjavio je Cindrić prije par dana, nakon službene zabrane izvođenja Thompsonovih pjesama u dvoranama u Švedskoj. 

Možda je Cindrić u stihovima o bijelim križevima na mjestima gdje su - kako ide pjesma - "pali golubovi bijeli, s ognjem pakla tu su se sreli, ostala su polomljena krila, a bili su za dom spremni" vidio neku ljepotu i uvidio da Thompson "pjeva koliko je njegova zemlja lijepa". 

Ali prilično je jasno na koga se ta pjesma odnosi i čija su se "krila polomila" pod pozdravom "Za dom spremni".

Znaju što trebaju znati

A opet, možda rukometaš Cindrić, poput onog nepravomoćno osuđenog huligana iz Rijeke, ne zna što je ZDS i na koga se odnosi i zašto je taj pozdrav sporan i zašto je Thompson zabranjen u europskim zemljama. 

Ali zašto onda tako zdušno pjeva upravo tu pjesmu, s upravo tim stihovima?

Nema li nekih drugih domoljubnih pjesama koje, više od Thompsonovih elegija, slave ljubav prema Hrvatskoj i ljepotu Hrvatske? Ili Cindrić ni s time nije upoznat? Možda ni to nije učio u školi?

Zajedno s maskiranim huliganima u Rijeci.

Naravno, sve je o tom pozdravu poznato i sve se o Thompsonovoj ljubavi prema ustašama zna, jer se upravo zato njegove pjesme pjevaju i upravo na tome Thompson gradi svoju popularnost. Baš kao što preko trofejnih rukometaša nastoji oprati svoj ustaštvom okaljani imidž.

Najveći Hrvati

Ustaštvo se, kroz ZDS na koncertima, stadionima, tribinama, ulicama, prosvjedima, rukometnim i nogometnim prvenstvima, promovira kao ultimativni oblik hrvatstva. Ustaše sami sebe proglašavaju najgorljivijim domoljubima, najčišćim Hrvatima, najvećim žrtvama, onima koji su desetljećima priželjkivali hrvatsku državu, a onda kad su je napokon dobili, zazivaju upravo onu fašističku, zločinačku, propalu kvislinšku tvorevinu.

Oni koji se hvale da najviše vole Hrvatsku slave one koji su najviše osramotili Hrvatsku.

Pa ako netko nije shvatio što se u školi uči o ustašama, NDH i ZDS-u, mogao je te rupe u znanju ispuniti u proteklih nekoliko godina kad se vodi intenzivna rasprava o problematičnosti tih simbola. Ili su mogli, kao veliki Hrvati i vjernici, slušati predstavnike Katoličke crkve, poput riječkog nadbiskupa Mate Uzinića koji upozorava na "narušeni imunološki sustav" našeg društva zbog "grafita, pozdrava i pjesama, zamaskiranih lica, crne odjeće, otvorenih prijetnji i sukoba". 

Moć pod maskama

Ipak, mnogi upravo u tom najžešćem nacionalizmu, pa i nacizmu, ustaštvu i fašizmu pronalaze utočište, traže smisao i dobivaju važnost, crpe moć iz pripadnosti grupacijama, makar one bile maskirane i anonimne. 

A neki u tome traže gorivo za sportske uspjehe.

ZDS se, poput guste magle, spušta s koncertnih bina i navijačkih tribina u Hrvatski sabor, u rukometnu svlačionicu, političke kuloare, sport, medije, kulturu, društvo... 

Gdje se njime barata, ne iz neznanja, nego upravo zato što se zna što iza tog pozdrava stoji. I to je poražavajuće, ali i zastrašujuće.