umjesto da svi složno prionemo i svi štrajkamo, jer nitko osim šačice menadžera i političara u ovoj (nekad divnoj) zemlji nije dovoljno plaćen za svoj rad; mi se svađamo tko više radi. Zna se tko najmanje radi - oni koje biramo svakih par godina, oni su sebi i mirovine osigurali, našim radom su osigurali i sebe i svoje unuke, a mi sada zašto bi vi više kad mi imamo malo. Strašno. Htjeli smo kapitalizam, pa eto nam ga. Imamo Hrvatsku- jedino od parola ne možemo skuhati ručak.

ma najzanimljivije da sad, kad je cacic otisao, svi poprimaju ponasanje njegovo,, svi su"iznad svih",bahatluk je u velikom porastu,nema granica aroganciji,,prijetnjama,,a dok je on bio, malo ih je bilo srem kopirat glavnog u vladi,,ali sad su se razmahali,,pogotovo ovaj jovanovic,,a vec je deset puta trebao podnjet ostavku..cega god se prihvatio, sve napola ili nikako zavrseno,, i sta jos treba,,mozda da privatizira skolstvo i on bude glavni,, i on ce odredivat sta ce se ucit u skolama, sta nece( to znamo sta bi bilo po njegovom) i ko ce bit ko u njegovom skolstvu,,sve u svemu,,nesposoban covjek,

TheIndependent7 kaže: "Ne znam zašto svi misle da je posao profesora lak?" Ja ne znam što svi misle, ali mogu iz prve ruke dobro prosuditi razliku između posla u školi i posla u realnom sektoru. Moje prvo radno mjesto je bio posao predavača u srednjoj školi (na neodređeno vrijeme), Brzo sam nasjeo na priče prosvjetara kako je u školi jako teško i loše i prvom prilikom sam prešao raditi u poznatu veliku industrijsku firmu. I dobro se zajebo! Plaća je odmah bila manja nego u školi, uvjeti puno lošiji, a količina odrađenih sati puno veća. Nakon toga sam promijenio još 3 firme jer su, ili propadale, ili mjesecima nije bilo prebijene kune pa sam bio kruha gladan. Sada radim u firmi koja je relativno stabilna, ali uz neizvjesnu svaku slijedeću plaću, uz samo 10 dana godišnjeg odmora i neplaćene prekovremene sate (dnevno se radi 10-ak sati, a i subotama) uz smanjenu plaću od početka krize, bez K-15 i sličnih čudesa, uz sveprisutan svakodnevni mobing i jeb*nje u zdrav mozak, narušeno zdravlje i plaću na razini profesora u školi. Slažem se da stanje u državi nije dobro i mogu podržati štrajkaše samo zbog toga jer se općenito na državnoj razini novac još uvijek razbacuje. Ali, u svakom drugom pogledu ovi su prosvjedi vrlo iritantni. Dok velik dio ljudi jedva drži glavu iznad vode, ovi ovdje traže kruha nad pogačom. Ljudi trebaju konačno shvatiti da novaca jednostavno nema i da smo kroz posljednjih 20 godina postali siromašni. Zvati ministra ili premijera bahatim je izuzetno glupo. Nema se tu o čemu previše raspravljati - novca će biti tek kada industrija dobro povuče, a taj film neće uskoro igrati u našim kinima. Na žalost, kaže narodna poslovica: "Sit gladnom ne vjeruje".