Na jednom štandu s domaćim namirnicama u Istri nema prodavača koji će kupce pitati: "Izvolite, što ćete?". Tu nema gužve, nema čekanja, a vjerovali ili ne, nema nikoga tko će paziti je li kupljeno zaista i plaćeno. Onaj tko prođe pored štanda može ostati i u čudu kad vidi da je bez nadzora.

Ovaj neobični štand između Potpićana i Gračišća, u selu Runki, nedaleko od Pazina, vlasnici vole nazivati samoposlužnim. Pun je prikolica sočnih lubenica i raznog domaćeg povrća. Sve je domaće i dolazi svježe, ravno s njive. Kupac uzme sve što želi, izvaže, izračuna koliko treba platiti i novac ostavi u kasici. A vlasnici kažu - sve je na temelju povjerenja.

- Prvotno smo štand imali u Potpičnu, gdje je netko nadzirao i bio, ali sam u međuvremenu zatrudnjela i uz malu djecu je to postalo nemoguće. Suprug cijeli dan radi na našoj njivi, ore, kopa, sije, sadi... Često se uopće ne vidimo jer nam se rasporedi ne podudaraju. A sve je počelo s našim domaćim lubenicama koje smo imali napretek. Odlučili smo 'kopirati' samoposlužne trgovine u inozemstvu, ali na malo jednostavniji i primitivniji način. Bez videonadzora i pomoći umjetne inteligencije. Parkirali smo prikolicu, postavili štand i tako je sve počelo prije gotovo četiri godine - priča nam Helena Carić, koja sa suprugom Danijelom ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Vrijedni supružnici rekli su da je takav način prodaje bio najveći izazov u početku. U današnje vrijeme ići na povjerenje drugih i nije mala stvar.

- Nismo pogriješili. Ljudi su divni i znaju na koji način stvar funkcionira. Najčešće nam dolaze mještani, ali često ima zaustavljanja i stranaca. Kupiš, izvažeš, izračunaš i ostaviš novac u kasicu. Vrlo jednostavno, a mnogima i zanimljivo. Do danas nas ljudi nisu iznevjerili i nadam se da ni neće - priča Helena.

Dodaje da su prvo stavili jednu tablu uz cestu, a potom i prikolicu uz kuću. Napisali su upute kupcima i stvar se "zakotrljala".

- Ljudi već u ove tri-četiri godine, otkad je sve počelo s gomilom lubenica koje su te godine dosta rodile, znaju sve što treba. Povjerenje u druge ljude jako je važno. A mi želimo uvijek razmišljati pozitivno i da će sve biti u redu. Jer ako razmišljamo negativno i što bi se sve moglo dogoditi, 'posadili' bismo sjeme sumnje i onda bi ono raslo dok se, na kraju, ta sumnja u jednom trenutku ne ostvari. Zato jednostavno imamo vjeru u ljude i vjeru u nas kao vlasnike OPG-a da će ljudi s našim proizvodima biti zadovoljni. A vjerujem da jesu jer se iznova godinama vraćaju kod nas - priznala je Helena.

Nastavlja da je suprug ujutro "na markatu", popodne je na njivi, a dođe nerijetko kasno, kad se djeca već spremaju na spavanje. Dođe umoran i zaspi. Ona, pak, ima puno posla djecom, uz ostale poslove oko prerade žitarica.

- Imamo i preradu žitarica. Najviše pira, pa izrađujemo domaću tjesteninu i imamo vlastiti brend Artisana. Proizvode najčešće prodajemo na lovranskoj tržnici, a sve povrće prodajemo uz cestu. Isključivo na poštenje. Dajemo mogućnost ljudima da sami odluče što će uzeti i koliko će platiti. S obzirom na to da je početna prodaja s lubenicama bila odlična, počeli smo stavljati i drugo povrće koje imamo na njivi - kažu supružnici.

Tako se na seoskom štandu danas može pronaći prava domaća “gozba”. Lubenice su euro po kilogramu, paradajz je tri eura, kilogram krumpira je 1,5 eura. A ima tu i jabuka, šljiva, dinja...