Iako moderna Hrvatska 30. svibnja 1990. godine veže s prvim demokratskim izborima i konstituiranjem prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora, povijest parlamentarizma seže u daleku 1848. godinu. Prvi izabrani hrvatski zastupnici birani su na temelju pisanih izbornih pravila - saborskog izbornog reda - koja je izdao ban Josip Jelačić spomenute godine, a po kojem su po prvi puta u povijesti putem javnih izbora neposredno i posredno birani njegovi zastupnici. Time je dokinut dotadašnji feudalni, staleški Sabor. Svemu je prethodilo zasjedanje Banskog vijeća, na kojem je odlučeno da se novi sabor ustroji na načelima izraženima u "Zahtijevanjima naroda". Spomenuti dokument donesen je pak na zasjedanju "Narodne skupštine" 25. ožujka 1848. godine u dvorani Narodnog doma u Zagrebu, kao posljedica ilirskog pokreta i društvenih prevrata diljem Europe polovinom 19. stoljeća, što se smatra početkom modernog hrvatskog parlamenta. Na njemu su po prvi puta sudjelovali svi društveni slojevi koji su predstavljali Trojednu Kraljevinu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. U dokumentu "Zahtijevanja naroda" zahtijevao se izbor Josipa Jelačića Bužimskog za hrvatskoga bana, što brže sazivanje sabora, pripojenje Dalmacije i Vojne krajine Hrvatskoj, hrvatska samostalnost od Ugarske glede financija, jezika i školstva, sloboda pisanja i govora, jednakost pred sudovima, opće izborno pravo te ukidanje staleških povlastica i kmetstva. "Zahtijevanja naroda" bila su, u stvari, politički program Narodne stranke. Kako bi se s njim upoznao što veći broj ljudi, tiskan je u obliku letka u nakladi od 15.000 primjeraka. Jedan dio bio je tiskan i na njemačkom jeziku, a zahtjeve je neposredno 29. ožujka 1848. godine posebna hrvatska delegacija na čelu s Ljudevitom Gajem predala caru (kralju) u Beču.