Sa suosnivačem Anthropica uz sebe danas u Rimu, papa LavXIV. objavio je veliku novu encikliku — svoju prvu — pod nazivom „Magnifica Humanitas” („Veličanstveno čovječanstvo”). U njoj se poziva na „razoružanje” umjetne inteligencije u službi općeg dobra.
„Riječ je snažna”, priznaje Leon, ali je namjerno odabrao jezik „razoružanja” „jer su ovom trenutku potrebne riječi sposobne privući pozornost, probuditi savjesti i ukazati na putove napretka za čovječanstvo.” Umjetna inteligencija danas mora biti „oslobođena logike koja je pretvara u instrument dominacije, isključivanja i smrti, piše ArsTechnica.
Enciklika od 40.000 riječi sadrži beskompromisne kritike autonomnog oružja pokretanog umjetnom inteligencijom, neokolonijalnih stavova prema prikupljanju podataka i gomilanja „novih oblika vlasništva, kao što su patenti, algoritmi, digitalne platforme, tehnološka infrastruktura i podaci.”
No, pismo ide daleko od same kritike, ažurirajući katolički socijalni nauk na način koji poziva sve da „grade” — što je omiljeni pojam elite iz Silicijske doline (vidi dobro poznati esej poduzetnika Marca Andreessena iz 2020., „Vrijeme je za gradnju”).
U Papinoj viziji, međutim, ovo „građenje” nadilazi kod, startupove, tvornice ili stambene prostore. On poziva ni na što manje od stvaranja „civilizacije ljubavi” u kojoj svatko radi za opće dobro unutar vlastite sfere života i u kojoj tehnologija ne dominira, ne isključuje i ne zaobilazi čovječanstvo, već mu umjesto toga služi i unaprjeđuje ga.
Zato je, unatoč tome što ju je objavio danas, Lav zapravo potpisao encikliku 15. svibnja, na obljetnicu slavne enciklike iz 1891. godine pod nazivom „Rerum Novarum” („Nove stvari”). Taj stariji dokument utemeljio je katolički socijalni nauk u eri kapitalističkih previranja, uvelike stajući na stranu radnika i sindikata. Danas Lav ažurira socijalni nauk Crkve za doba umjetne inteligencije, koju vidi kao „res novae našeg vremena.”
Kao što je to učinio i njegov prethodnik prije 135 godina, Leon upozorava da tehnološki napredak ili novi oblici moći ne smiju zapostaviti pojedinca, kao ni čovječanstvo u cjelini. Potpuno je svjestan utjecaja koji tehnološke elite danas imaju, uspoređujući ih s kolonijalnim osvajačima. Ako to ne riješimo, kaže Leon, „digitalno doba neće biti postkolonijalno, već kolonijalno u drugom obliku.”
Ipak, Vatikan se ne protivi umjetnoj inteligenciji kao alatu. Zapravo, ovog je proljeća uveo sustav pokretan umjetnom inteligencijom koji će prevoditi bogoslužja u Bazilici svetog Petra na 60 jezika izravno na pametne telefone vjernika.
Međutim, „Magnifica Humanitas” tvrdi da umjetnu inteligenciju moramo sagledati u realnim okvirima, budući da „ovi sustavi tek oponašaju određene funkcije ljudske inteligencije.” Iako mogu brže razmišljati, alati umjetne inteligencije „ne prolaze kroz iskustva, nemaju tijelo, ne osjećaju radost ni bol, ne sazrijevaju kroz odnose i ne znaju iznutra što znače ljubav, rad, prijateljstvo ili odgovornost. Niti posjeduju moralnu savjest.”
Zato nas, tvrdi Lav, ne bi smjela zavesti usmjerenost umjetne inteligencije isključivo na „inteligenciju”. Uzdizanje samo jedne osobine ljudske osobe na ovaj način može zasjeniti „druge bitne dimenzije života, kao što su osjećaji, volja, predanost i odnosi.” Ako ljudima date čistu tehničku moć odvojenu od mudrosti, emocija i odnosa, kaže Leon, to „nas ne čini sposobnijima; to nas čini izoliranijima i podložnijima dominaciji i isključivanju.”
Gandalf
Uputivši ovaj poziv na razoružanje i na gradnju, Leon se okreće „katoličkom autoru dvadesetog stoljeća” J. R. R. Tolkienu. Iako se papa nije mogao natjerati da eksplicitno kaže kako citira Gandalfa iz Gospodara prstenova, dogodilo se upravo to.
(U enciklici se navodi samo da citat dolazi iz „riječi protagonista u jednom od [Tolkienovih] romana”. Iako je papa Franjo već ranije govorio o Tolkienovim djelima, ovo je, kako se čini, prvi put da se Tolkiena citira na najvišim razinama službenih doktrinarnih publikacija Crkve.)
Gandalf kaže, izražavajući ono što je uvelike tema čitavog Gospodara prstenova:
Nije naša zadaća da ovladamo svim plimama i osekama ovoga svijeta, nego da učinimo sve što je u našoj moći za spas onih godina u kojima nam je dano živjeti, iskorjenjujući zlo na poljima koja poznajemo, kako bi oni koji žive nakon nas imali čistu zemlju za obrađivanje.
Moralno i lokalno djelovanje koje se ovdje zamišlja, zajedno s Tolkienovim nepovjerenjem prema dehumanizirajućim učincima tehnologije, očito je privuklo Papu.