Knjiga opisuje Papu Putnika, kojeg su mase vjernika odmah poslije njegove smrti htjele vidjeti kao sveca, jer je bio čovjek koji je svakim atomom svojeg bića bio predan stvarima vjere.
Osobito dramatično Dziwisz opisuje posljednje Papine dane.
U srijedu, 30. ožujka 2005., Papa se posljednji put pojavio na prozorima Svetog Petra.
- Htio je reći koju riječ, barem jednu, zahvalu, ali nije išlo - piše u knjizi Dziwisz.
- Sad je znao, bio je spreman...
Dan kasnije, na misi, tijelo mu se streslo kao da je u njemu nešto puklo. Papa je odlučio ne ići u bolnicu. U petak oko njega su se okupili najbliži suradnici i prijatelji, koji su naglas čitali molitve. Papa je s mukom izgovarao tek nekoliko slogova.
U subotu Papa se zadnjim snagama opraštao od prijatelja. Još je bio svjestan i tražio je da mu čitaju Ivanovo evanđelje. Pročitali su mu, jedno za drugim, devet poglavlja. - Na kraju će - piše Dziwisz - ostati zabilježeno mjesto dokle je pročitano. Ujedno je to trenutak u kojemu je dovršena njegova egzistencija.
U jednom trenutku sestra Tobiana “osjetila” je njegov pogled; približila je uho njegovim ustima, a on je jedva čujno rekao: “Pustite me da odem”.