Njemačka je tražila izručenje Josipa Perkovića, Zdravka Mustača i Božidara Lasića zbog njihove uloge u likvidaciji hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine. 

Dok je policija bez ikakvih problema privela Perkovića i Mustača, Lasić je nedostupan hrvatskim vlasima jer već dulje vrijeme živi u Bosni. 

Perković, znajući što ga čeka, nije bio na policiji poznatim adresama već kod neimenovanog prijatelja. Odvjetnik Anto Nobilo potvrdio je za Jutarnji list kako su se dogovorili da ne čeka kod kuće jer su sve poznate adrese bile pod opsadom.

Međutim, sam je nazvao policiju i rekao im gdje trebaju doći po njega. 

Perković ne pristaje na izručenje. Nobilo je objasnio kako njegov klijent ne vjeruje da će u Njemačkoj imati fer suđenje. S druge strane vjeruje da je nastupila apsolutna zastara i postoje dva rješenja o odbacivanju kaznene prijave. Nobilo je napomenuo i kako je DORH promijenio optužnicu. Sada ga terete za pomaganje,a ne za naručivanje ubojstva. 

Nobilo je još objasnio da je došlo do nesporazuma jer su on i DORH mislili da moraju navesti razloge zadržavanja u pritvoru dok sudac smatra da je u ovom slučaju samo izručenje dovoljan razlog.

DORH je tražio pritvor zbog mogućnosti bijega, a Perković im je ponudio putovnicu koja je istekla prije godinu dana. Time što je nije produljio, želio je dokazati da nije planirao bježati.