Douglasu Baderu jedna je noga bila amputirana iznad, a druga ispod koljena. No to ga nije spriječilo da se bori za svoju zemlju u Drugom svjetskom ratu i da postane jedan od najvećih letačkih aseva u britanskoj povijesti. Douglas je tako bez obje noge uspio uništiti 22 neprijateljska zrakoplova, biti višestruko odlikovan, iskočiti iz pogođenog aviona, nekoliko puta pobjeći iz njemačkog zarobljeništva, predvoditi paradu pobjede u Londonu 1945. godine, igrati kriket i golf, oženiti se, postati vitezom...
Zakleo se da će ponovo hodati
Rođen 1910. godine kao sin inženjera već se kao jako mlad, sa samo 18 godina pridružio RAF - u. Vrlo brzo je postao vrstan pilot čije su akrobacije u zraku svi obožavali gledati. No 1931. dogodila se nesreća kad je Bader izvodio manevar leteći dosta nisko. Lijevim krilom zrakoplova je nekako zahvatio tlo i srušio se pokraj piste. Preživio je, ali dogodila mu se ozljeda koja je za mnoge pilote sudbina gora i od smrti. Ostao je bez obje noge. No ovog inteligentnog, ali i svojeglavog i prgavog mladića ništa nije moglo zaustaviti.
Dosta vremena trebalo mu je da se oporavi. Nekoliko godina proveo je na rehabilitacijama učeći se ponovo kretati pomoću proteza. On se zakleo da će ponovo hodati bez pomoć štapa, ali ga tada nitko nije ozbiljno shvaćao.
I ne samo hodati, ponovo i letjeti...
Ostao je u zrakoplovstvu, ali je radio u uredu. Kad je 1939. izbio rat Bader nije dvoumio. Stavio se na raspolaganje zrakoplovstvu. A njima su bili prijeko potrebni iskusni piloti, pa su ga primili. Prvih godinu dana radio je kao instruktor mladim pilotima koje je učio taktikama i manevrima, ali u borbu nije smio. No u svibnju 1940. godine dogodio se Dunkirk. To je bila borba savezničkih i njemačkih snaga tijekom evakuacije savezničkih snaga iz francuskog gradića Dunkirka.
Britancima su očajnički trebali sve resurse kao bi zaštitili svoje konvoje. Bader je zaključio da je došao njegov trenutak i uskočio u svoj Hawker Hurricane. Tog 1. lipnja 1940. ovaj tada 30-godišnjak oborio je svoj prvi zrakoplov tipa BF 109, a nešto kasnije je oštetio lovac BF 110 i bombarder Heinkel 111.
Tijekom Bitke za Britaniju u ljeto 1940. godine Baderova postrojba, pod njegovim vodstvom, postala je jedna od najboljih u cijelom RAF - u. Bader je sam letio i obarao neprijateljske bombardere...
Nijemci šokirani: Pilot nema noge!
Na misiji iznad okupirane Francuske 9. kolovoza 1941. pogođen je, ali je nekako uspio napustiti svoj onesposobljeni zrakoplov i spustiti se padobranom, iako mu je jedna proteza ostati zarobljena u avionu. Njemačka patrola je krenula prema njemu, čudeći zašto pilot ne pokušava pobjeći. Kad su se približili, ostali su šokirani. Pilot nije imao nogu!
Nijemci su ga korektno primili, a upoznao je i njemačkog letačkog asa Adolfa Gallanda s kojim se dotad susreo četiri puta i to samo u zraku. Nikad nisu jedan drugoga oborili. Galland je bio zadivljen Baderom i ubrzo su se sprijateljili. Čak mu je i dopustio da sjedne u njegov lovac BF 109 i tokom cijelog zarobljeništva su razmjenjivali pisma.
Tri puta pokušao pobjeći
Čak je bilo dogovoreno i primirje jer su Nijemci obavijestili Britance o potrebi dostave nove proteze, te dopustili prelet RAF-ovog aviona iznad njemačkog aerodroma koji bi bacio novu protezu.
Bader je ostatak rata, skoro tri godine, proveo u zarobljeništvu u njemačkom dvorcu Colditz. A tamo je prebačen po kazni jer je pokušao čak tri puta pobjeći.
Arogantan i konzervativan Bader je i nakon rata ostao kontroverzna osoba jer je kao 'Englez starog kova' sa usađenim tradicionalnim vrijednostima viktorijanske engleske podržavao apartheid. No unatoč svojim lošim stranama svojski se borio kako bi se veteranima koji su ostali invalidi pomoglo. Osnovao je i zakladu koja se bavi pomaganjem osoba s invaliditetom koja postoji i danas. Posvetio se lovu, kriketu i pisanju memoara a 1976. godine dodijeljena mu je titula viteza.
Njegovo prijateljstvo s njemačkim pilotom Gallandom nije prestalo i nakon rata. Ostali su bliski prijatelji sve do Baderove smrti.