Pravo mjesto za komemoraciju je na Bleiburškom polju, kao i dosadašnjih 70 i nešto godina, i nadam se da ćemo ju uspjeti vratiti tamo, kazao je zamjenik predsjednika Počasnog bleiburškog voda Milan Kovač.
Podsjetimo, Austrija je 2021. zabranila obilježavanje središnje komemoracije za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta u Bleiburgu pa se posljednje dvije godine u potpunosti preselila u Hrvatsku. Uz komemoraciju pod pokroviteljstvom Sabora na zagrebačkom Mirogoju, lani se misa održala u Udbini, a ove godine u Maclju, mjestu jednog od većih stratišta poraženih pripadnika vojske NDH i civila.
Osiguranje uz Plenkovića na svakih par metara
Kao i lani na Udbini, ni u Maclju se, za razliku od prijašnjih godina u Bleiburgu, nije okupila masa ljudi. Stigli su u par autobusa iz više dijelova Hrvatske, a komemoraciji, a potom i svetoj misi u crkvi Muke Isusove, koju je vodio novi zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, sudjelovao je i državni vrh predvođen ovog puta premijerom Andrejom Plenkovićem. Uz njega su bili i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ministar branitelja Tomo Medved, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, Vladimir Šeks, nekoliko zastupnika iz stranke, ali i ogroman broj pripadnika osiguranja koji su se rasporedili na svakih par metara.
Upitan što se radi po pitanju vraćanja komemoracije na Bleiburško polje, Kovač je istaknuo kako je Počasni bleiburški napravio sve što je mogao.
- Prebacili smo to na pravosudni sustav, žalili smo se na odluku zabrane komemoracije i skidanje grba sa spomenika na Bleiburgu i sad čekamo pravorijek, imamo odvjetnike, napravili smo ekspertizu kao odgovor na njihovu tzv. ekspertizu na osnovu koje su donijeli odluku, koja je stvarno besmislena i netočna, puna falsifikata i nadam se da austrijsko pravosuđe neće podleći političkim pritiscima - kazao je dodavši kako se nada da bi to moglo biti već iduće godine.
- Mislim da je njihovo pravosuđe malo brže od našeg. Nadamo se da će shvatiti da su političke odluke o zabrani utemeljene protuustavno i mi ćemo dati sve od sebe uz pomoć države jer ne može sam Počasni bleiburški vod ratovati protiv jedne države, tu se mora uključiti naša država i sve institucije da bi taj pravorijek došao što prije i da možemo komemorirati na Bleiburškom polju kao i do sada - istaknuo je.
Naime, austrijske crkvene i svjetovne vlasti na kraju su zabranile ovo okupljanje s obrazloženjem da ljudi dolaze na polje pokraj Bleiburga da bi zapravo veličali ustaški režim. Uoči početka svete mise Kovač je izrazio očekivanje u dostojanstvenu komemoraciju i poslao poruku.
- Kao i uvijek. Mi ne komemoriramo nikakve sustave i ideologije države nego se s krunicom u ruci dolazimo pomoliti za duše naših braće i sestara koji su nevini stradali - rekao je.
Nikakvih ekscesa nije bilo, zavijorila se jedna HOS-ova zastava s natpisom "Za dom spremni" i par njih s prvim bijelim poljem.
- Nisam primijetio, nadam se da sam imao dobar uvid, nisam ni očekivao, a policija uvijek postupa u skladu sa zakonom kad su u pitanju policijske ovlasti - kazao je ministar Božinović upitan je li primijetio nešto sporno danas, a u kontekstu izmjena Zakona o prekršajima o javnom redu i miru.
Na svetoj misi u Maclju bilo je i nekoliko saborskih zastupnika, kao Mostov Nikola Grmoja, Suverenist Željko Sačić, za iz Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić Ćipe i Stjepo Bartulica te Karolina Vidović Krišto. A počast žrtvama došao je dati i Ante Klarić (93), svjedok Bleiburške tragedije, koji je novinarima ispričao kako ga je s 15 godina, obzirom da nije imao ni majku ni oca, prigrlila vojska. Tako je išao svugdje kamo su išli i oni pa je bio i zarobljen kod Dravograda te se našao u koloni smrti. Čudom Božjim, kaže, je ostao živ i preživio Križni put.
- Molim vas da ne povjerujete da su ti ljudi bili fašisti i koljači, nisu ono što im se pripisuje. Kao dječak sam prošao od Metkovića do Dravograda i nisam vidio da je hrvatska vojska činila stradanja. To nije istina - poručuje.
- Maceljska šuma samo je jedna od točaka hrvatskoga križnoga puta. Ovdje je, prema izjavama svjedoka, stradalo više od desetak tisuća žrtava. Više od 130 jama još uvijek nije istraženo. Ovdje je u noći s 4. na 5. lipnja 1945. ubijen 21 svećenik, franjevac i bogoslov. Ovi ljudi nisu brojevi, svaki je ovaj "broj" imao ime i prezime, osobnu povijest, zavičaj, užu i širu obitelj, ali još uvijek nema obilježenoga i zaštićenoga grobnoga mjesta - podsjetio je mons. Kutleša u propovijedi istaknuvši kako je potrebno bez uzmicanja pred bilo kime ili bilo čime prihvati činjenice upravo onakve kakve jesu.
- Opraštanje od nas ne traži zaborav. Pamćenje naroda ne može izblijediti, niti ga je moguće izbrisati, niti to želimo. Ali pamćenje naroda ne smije biti zadojeno zamjeranjem, mržnjom i osvetom jer tako postaje zlopamćenje i sjeme za nove podjele, osvete i ratove. Ova je tragedija ostavila u našemu narodu duboku podjelu. Puno još napora i dobre volje predstoji da zacijele rane naroda. S druge strane, svjesno se krije istina o zločinima, o ljudima koji su zločine činili. Moramo se usprotiviti svakom obliku manipulacije žrtvama, moramo težiti istini o njihovom stradanju, bez obzira na to koliko to dugo trajalo. Da bismo to postigli, moramo se hrabro i pošteno suočiti s prošlošću i istražiti istinu bez obzira na to koliko to bilo bolno - istaknuo je.