"Velika poveznica svih tih stranaka koje nisu glasale za Ukrajinu, a to je ne samo da su stavili u prvi plan podršku Putinu i Rusiji nego su pokazali i nevjerojatnu mržnju prema HDZ-u i svemu što HDZ predlaže", izjavio je jučer premijer Andrej Plenković.

Svi mrze HDZ. Umjesto da ga obožavaju i cijene i promoviraju i afirmiraju i dižu ruku za njega.

Kao što bi to HDZ učinio za njih, je li tako?

Andrej Plenković bi htio da ga svi vole, što je posve normalno za karijernog diplomata, ambicioznog premijera i budućeg EU lidera. Još više za političara koji je pretvorio stranku, Vladu i koaliciju u poligon za obožavanje. A sad bi to učinio od Hrvatskog sabora.

No sada je otkrio da svi iskazuju "nevjerojatnu mržnju protiv HDZ-a". 

Je li ona baš nevjerojatna?

Ljubav prema HDZ-u

U prvom redu, mnogi saborski zastupnici u protekla dva Plenkovićeva mandata iskazivali su adekvatnu ljubav prema HDZ-u. Kad su se pretvarali u žetončiće, prodavali svoje mandate, izdavali birače kako bi održali Plenkovića na vlasti. Onda kad im je Plenković trčao u susret udarati "high five" jer su digli ruke za njegova ministra.

Osim toga, oni koji danas "pokazuju nevjerojatnu mržnju prema HDZ-u" dvaput su bili u koaliciji s HDZ-om. Neki se jedva čekaju vratiti u HDZ. Čim se Plenković makne sa njegova čela. 

A neki toliko mrze HDZ da mu svojim izjavama i ponašanjem postojano dižu rejting i drže ga na vlasti.

S druge strane, a ovo je vrlo bitno u ovom kontekstu, zašto netko ne bi mrzio HDZ?

Razlozi za mržnju

Radi se o stranci osuđenoj za korupciju, stranci čiji ministri odlaze zbog koruptivnih i kriminalnih afera, a po neke dolazi i policija. To je stranka koja je obnovila šest neupotrebljivih kuća na Baniji i nije izgradila nijednu zamjensku u Zagrebu. To je stranka nepotizma, pogodovanja, a nekada i mržnje i šovinizma. To je stranka koja zloupotrebljava vlast, uzurpira domoljublje, svojata uspjehe, politizira insttitucije, nastoji pokoriti čitavu državu.

Iza HDZ-ove "pobjede nad koronom" ostalo je 17 tisuća umrlih od korone. 

Što bi se tu onda moglo voljeti?

I onda ono najvažnije: HDZ godinama, desetljećima, njeguje "nevjerojatnu mržnju" prema političkim suparnicima, oporbi, kao i prema dijelu društva koje ne može kontrolirati.

Demonizacija oporbe

Još od ranih devedesetih pa sve do danas HDZ je političke protivnike proglašavao udbašima, komunjarama, nehrvatima, izdajicama, crvenim i drugim vragovima, nenarodnim izrodima koje valja srušiti. Neke i nasilnim metodama. HDZ je prisluškivao i pratio svoje kritičare, gušio je ili kupovao medije, razbijao je političke stranke iznutra i izvana, poticao državne udare i širio mržnju protiv medija, udruga, političkih protivnika.

Plenković je takvima hodočastio u šator. Neke je postavio u Vladu.

Zašto bi onda netko volio HDZ?

Kad HDZ ne voli nikoga. 

Osim samoga sebe. Osim svog interesa, svoje prevlasti, svoje samovolje.

HDZ je žrtva

I tako je Plenković postavio stvari i povodom glasanja u Hrvatskom saboru: tko je protiv obuke ukrajinskih vojnika, taj je i protiv HDZ-a. Jer HDZ, ta najjača i stožerna stranka hrvatskgo naroda, ponovno je najveća žrtva.

Ali žrtva vlastite politike, vlastitog nasljeđa, vlastitog stila.

Mržnja protiv HDZ-a pretvorila se u demonstraciju domoljublja, baš kao što je HDZ uzurpirao domoljublje i pretvorio ga u batinu kojom želi slomiti kičmu svakom kritičaru, suparniku, protivniku.

Kad HDZ prestane poticati mržnju, parazitirati na mržnji ili naprosto prestane davati povoda da ga se mrzi, možda tada i ispari ta "nevjerojatna mržnja prema HDZ-u". Iza koje, pak, premijer Plenković nastoji sakriti svoje političke promašaje i osobne neuspjehe. 

Jer, eto, nije kriv on. Krivi su oni drugi, oni koji ga mrze.