Trebao je to biti posve relaksirani ulazak u predizbornu kampanju. Ekonomija je bila stabilna, ako već ne napredna, politička scena disciplinirana, predsjedanje Europskom unijom trebalo je udariti diplomatski glanc, u stranci je ukroćena desnica, na predsjedničkim izborima savladan je Miroslav Škoro, na Pantovčaku je instaliran "omiljeni neprijatelj" Zoran Milanović, dok je SDP i dalje u sigurnim rukama Davora Bernardića. Što je tu moglo poći po krivu za Andreja Plenkovića? Pa evo, mnogo toga.
Korona je poharala njegove planove, kilava ekonomija nalazi se pred kolapsom, predsjedanje EU od šminke se pretvorilo u epidemiološku intervenciju, građani su iznervirani karantenom, ali i isprovocirani politiziranjem pandemije, podilaženjem Katoličkoj crkvi i drugim interesnim skupinama.
A prošli tjedan pokazao je kakvim se sve sredstvima HDZ spreman služiti u zadržavanju vlasti na predstojećim izborima. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman javno je branio Orbanovu diktaturu u Mađarskoj, poručujući kako je "demokracija stvar percepcije" te da se "vladavina prava ocjenjuje od zemlje do zemlje", čemu su se kasnije priključili i drugi Plenkovićevi egzekutori, dok je sam Andrej Plenković u Jasenovcu napokon održao zajedničku komemoraciju s predstavnicima manjina i žrtava, koji su četiri godine bojkotirali Vladu.
S jedne strane, dakle, HDZ ide uz diktatora Orbana, s druge umiljava se antifašistima i manjinama.
Svrstavanjem uz Orbana HDZ želi marginalizirati Miroslava Škoru i suverenističku desnicu koja se klanja mađarskom premijeru i iliberalnoj demokraciji, a na drugoj stranci želi otupiti oštricu kritike na ljevici zbog navodne ustašizacije HDZ-a, zbog podilaženja radikalima i ekstremistima.
Plenković planira voditi kampanju i na ljevici i na desnici. Jer na ekonomiji i diplomatskom dekoru to definitivno ne može. Hrvatska će se nakon koronavirusa naći na koljenima: privatni sektor skupljat će ostatke, a državni proračun krpati rupe. A to će biti plodno tlo za onu vrstu kampanje kakvu HDZ postojano drži u pričuvi za situacije kad nema rješenja ni suvislu poliitku.
Igrat će se na niske strasti, nacionalni ponos, ratnu retoriku i patetiku, na heroje i pobjednike, na zastave i simbole. Sve drugo bit će luksuz. Čak i kupovanje interesnih skupina preko državnog proračuna.Nakon dugog perioda profiliranja političke scene od krajnje ljevice do krajnje desnnice, pa čak i deklariranog profiliranja HDZ-a iz pokreta u stranku desnog centra, Plenkovićev HDZ sada će se vratiti u stari pokretaški model zapasavanja čitavog političkog i ideološkog spektra, od ljevice do desnice.
Na ljevici, Plenković će nastojati zadržati dobar odnos s nacionalnim manjinama i raznim udrugama, ostavit će odškrinuta vrata koaliciji s manjim strančicama i žetončićima, čiji god oni bili, kao što će uz pokroviteljstvo Zorana Milanovića podgrijavati priču o velikoj koaliciji sa SDP-om.
Zlu ne trebalo. A na desnici, Plenković će voditi bespoštedni rat protiv Škore i njegovih suverenista, koji se već sada ocrtava kroz svojatanje Orbanove politike.
Tko više voli Orbana, tko je Orbanov veći prijatelj i tko više slijedi Orbanovu politiku, postat će polje nadmetanja HDZ-a i desnice. Mađarski premijer dobio je ulogu suverenističkog Staljina: pitanje je tko mu se više klanja, ali i tko će se zbog njega raskoliti.
Plenković, dakle, neće imati taj luksuz reformiranja HDZ-a i njegova pretvaranja u modernu stranku. On će nastaviti graditi pokret i usisavati svaki komadić politike, ideologije i svjetonazora kojeg se može dočepati.
On će biti ljevičar koji brine za radnike, bit će desničar koji brine za branitelje, bit će klerikalac koji paktira s Kaptolom, bit će antifašist koji obilježava Jasenovac. Bit će popustljiv prema "dvostrukim konotacijama" ustaškog pozdrava, kao što će biti odlučan u zaštiti antifašizma i Ustava.
Neće Plenković moći, poput Ive Sanadera, kupovati glasove iz nabujalog proračuna, ali će ih zato moći, poput Franje Tuđmana, osvajati glasove. Milom ili silom.
Milom, kroz beskonačna pregovaranja i nagovaranja, kroz koketiranja i zavođenja, kroz prodavanje priče o tome da je on jedina i nenadomjestiva politička uzdanica, pogotovo uz oporbu koju vodi Bernardić. Kroz uspješnu borbu protiv koronavirusa. Silom, kroz kontrolu medija, uzurpiranje institucija, zatiranje opozicije, kroz izbor termina za izbore kojim će maksimalno iskoristiti borbu protiv pandemije, kroz represiju i svojatanje zasluga za koronu.
Dok će Plenković biti "good guy", njegovi suradnici bit će "bad guys". On će biti ljevičar, a Zdravka Bušić i Tomo Medved bit će desničari. On će biti liberalni demokrat, Gordan Grlić Radman slavit će Orbanovu iliberalnu demokraciju.
Na hrvatskoj političkoj sceni uvijek je sve ovisilo o HDZ-u, a sada će HDZ pokazati da čitava politička scena ovisi samo o njemu. I ne samo politička scena, već kompletna politika.
HDZ će biti sve i HDZ će biti za svakoga. Kako je to bilo za Tuđmana, bit će i za Plenkovića. Bit će to pokret koji obuhvaća čitav pojas od Viktora Orbana, preko Jasenovca, sve do Kriznog stožera i Katoličke crkve. Plenković će braniti HOS-ovu ploču u Novskoj i stajati rame uz rame sa Židovima, Srbima i antifašistima. Govorit će o EU demokraciji i surađivati s Orbanom.
HDZ koji se hvalio da je stožerna stranka hrvatskog naroda sada će voditi kampanju na stožeru.
Što su vremena gora, to HDZ može biti opasniji.