Vojnikinje, vojnici, časnici i dočasnici, obitelj, prijatelji i poznanici u petak su se na Mjesnom groblju u Uskocima, nedaleko Stare Gradiške oprostili od Marija Pavišića (41) pripadnika Tigrova koji je preminuo 12. prosinca u Litvi.
Pokopu je nazočio i Mirko Šundov, načelnik Glavnog stožera oružanih snaga RH. Iznenadna i prerana smrt vojnika u dalekoj zemlji gdje je bio nazočan u okviru mirovne misije Hrvatske vojske duboko je dirnula sve. Tijekom oproštaja ispred male kapelice na groblju izrazili su mu zahvalnost zbog služenja 21 godinu Hrvatskoj vojsci, zbog uzora drugim vojnicima, zbog toga što je bio privržen i odan Domovini i obitelji. Svima je ovih dana teško, ali obitelji je najteže, supruzi Ivanki, kćerki Mariji, sinu Nikoli, njegovom ocu Slavki i majci Vesni, bratu Damiru i mnogobrojnoj rodbini.
– Hrvatski vojnici nikada ne zaboravljaju svoje pripadnike, a posebno njihove obitelji, stoga obećavamo da ćemo uz obitelj biti i u vremenu koje predstoji – rečeno je prilikom oproštaja. Mario Pavišić je ispraćen uz najveće vojne počasti, zastavu Republike Hrvatske kojom je bio pokriven lijes u znak zahvalnosti predali su Marijevoj obitelji.
Podsjetimo. Mario Pavišić bio u mirovnoj misiji Hrvatske vojske u Litvi. Tamo je boravio nepun mjesec dana. U utorak 12. prosinca nakon ručka u vojnoj bazi njemu je pozlilo. Ostali vojnici prije dolaska liječnika pokušali su mu pomoći, ali je sve bilo uzalud. Još nitko ne zna što je bio uzrok smrti, pretpostavlja se da je u pitanju srčani ili moždani udar. Njegov otac Slavko je rekao da se njegov sin nije žalio, niti dan prije kada su se posljednji puta čuli telefonom.
– Mario je bio zdrav kao dren, prije nego je otišao u Litvu prošao je brojne i teške liječničke preglede, nisu mu utvrdili nikakve zdravstvene poteškoće. Zaista ne znam što mu se moglo dogoditi – rekao je kroz suze njegov otac Slavko. Donji Varoš, i sva okolna mjesta s velikom tugom su se oprostili od mladog čovjeka koji je otišao u naponu najveće snage.
– Otišao je naš Mario sada kada je najpotrebniji svojoj djeci. Planirali smo urediti potkrovlje u njihovoj kući, kada je pošao u Litvu rekao mi je da ne radim ništa sam da se ne umaram, već da ćemo to zajedno napraviti. Tko će meni doći, da me razveseli i obraduje – zaplakao je Slavko. Obitelj se slomila od tuge i još uvijek ne može vjerovati da Marija više nema.