Stari Grad izgubio je jednu lipu dušu. Bili smo prijatelji cijeli život. Naš Neno je za svakog imao lijepu riječ, za svaku situaciju smislio bi stih. Živio je od danas do sutra, onako boemski, ali stvarno je bio omiljen u našem malome mistu, priča nam Marino Dulčić.
Neno Božić Ćoro (54) poginuo je u ponedjeljak popodne. Prema pričama mještana, išao je pomoći prijatelju I. K. nakon što se ovaj vraćao iz lova na šljuke. Puška je opalila.
Policija je dovršila kriminalističko istraživanje nad I.K. Kako javljaju, postoji sumnja da ga je usmrtio iz vatrenog oružja. Prijavili su ga za kazneno djelo ubojstva te je predan pritvorskom nadzorniku.
Tijekom dana su ga ispitali na Državnom odvjetništvu te je pušten na slobodu uz mjeru opreza zabrane približavanja jedinom svjedoku događaja.
Mještani Hvara uvjereni su da je riječ o nesretnom slučaju. Šokirani su jer je Neno bio omiljen, pravi dobri duh mjesta. Živio je sam, kao boem, veseljak. Bio je pučki pjesnik, skladao je duhovite pjesme, a radio je kao prodavač ribe za jednog lokalnog ribara.
Razgovarali smo s desecima mještana i nitko nam ni jednu lošu riječ nije rekao o njemu. Naprotiv, ispričali su nam da je bio duša od čovjeka...
- Njegovi su iz Sarajeva došli u Stari Grad jer je Neno kao dijete bolovao od astme i liječnik im je preporučio da odu živjeti negdje uz more. U 90-ima je bio dragovoljac Domovinskog rata - priča nam prijatelj Tomislav Lučić i prisjeća se:
- Jenog dana me upitao: ‘Znaš čo?’ Kažem: ‘Znam.’ ‘A čo?’, pitao me. ‘Hoćeš se krstiti’, kažem mu. ‘Da! Hoćeš li mi biti kum?’ Naravno da sam pristao i poklonio sam mu jednu krunicu, za spas duše. Tad su mu bile 33 godine...